Smrt brace Morica
|
Ferman dodje iz Stambola,
Bujruntija iz Travnika, Baš u šeher-Sarajevo, A na ruke Dizdar-agi, Da hvataju dva Morica, Dva Morica, dva pašica, Moric Ibru, Moric Pašu; Da hvataju , da ih vezu, Da ih vezu i osude. Sultanu su dodijali, Po tuzbama iz Travnika Iz Travnika od vezira, Da Morici, odmetnici, Ne kabule ni sultana, Ni sultana, ni vezira, Nit' ikaki gospodara, Vec sami godspodare, Gospodare kako hoce. Kad vidio Dizdar-aga Što mu kaze bujruntija, Hršum cini haskeriji, Da hvataju dva Morica, Da hvataju, da ih vezu, Da ih vezu, da ih vode Pravo gradu u tavnicu, Gdje no Dizdar brzo kroji - Ko omrkne, ne osvane. Uhvatiše dva Morica, Uhvatiše, savezaše, Savezaše, povedoše, Baš kad majka pitu suce; U ruci joj oklagija, A u drugoj zlatan ibrik; Haber dodje staroj majci, Da Morice uhvatiše, U tavnicu povedoše. Kad to cula stara majka, Sve je jadna pobacala, Po avliji, po kaldrmi -- Oklagiju prelomila, Zlatan ibrik ulupila, Pa poletje iz avlije, Bosonoga, gologlava, Figanj cini, kose cupa. Hat-mejdan rasplakala. Pa eto je u Sarace: - Jazuk vama svi Saraci! Što pustiste dva Morica? Što mi jednog ne oteste, Ili kako izmoliste? Ko ce mene utješiti? Ko li staru prigledati? Pišci stara kao guja, I Saraci zaplakaše. Otlen podje uz Kovace, Ruke lomi, a govori: - Jazuk vama svi Kovaci! Što pustiste dva Morica? Što mi jednog ne oteste, Ili kako izmoliste? Ko ce mene utješiti? Ko li staru prigledati? Teško meni jadnoj majci! Opet leti stara majka Pravo brdu uz Kovace, Dok je stigla Dizdar-agu, Di joj vodi oba sina, Oba sina savezana Sindzirima debelijem. Bir ih stize jadna majka Bir ih stize, pred njih pade, Pred njih pade - moliti stade. Lijepo moli stara majka: - Bogom brate Dizdar-aga Pusti meni jednog sina, Pusti meni jali Ibru, Jali Ibru, jali Pašu, Išci mala! koliko ceš? Il' cifluka, ili kmeta? Ili voliš suha zlata? Samo jednog daj mi sina! Ako li mi pustit neceš, Kunem ti se dinom mojim, A i postom ramazanom Zaklinjat cu nebo, zemlju Ucinit cu tešku dovu, Nikad mira biti nece Ni sultanu, ni veziru, Dok nad Bosnom oni budu, A ni tebi dobra nije! Kad to cuo Dizdar-aga, Progovara staroj majci: - Vrat' se natrag, stara majko, Pustit cu ti oba sina, Oba sina bez dinara. Prevari se stara majka, Prevari se, pa se vrati; Cice halke u sindzira - Povedoše dva Morica. Kad su bili na Jekovcu, Progovara Moric Ibro: - A Boga ti, Dizdar-aga, Zastavider nubecije, Oprosti mi b'jele ruke, I dodaj mi tamburicu, Da pogledam po Saraj'vu, Ne bi li mi lakše bilo! Kad to cuo Dizdar-aga, Zaustavi jasakcije, Naokolo nubecije, Oprosti mu b'jele ruke Dodade mu tamburicu. Ja da vidiš Moric Ibre, Kad se lati tamburice - Pritegnu joj tanke zice, Pa zakuca i zapjeva - Sitno kuca Moric Ibro, Sitno kuca, jasno pjeva: - Dunjaluce, golem ti si! Sarajevo, sehir ti si! Cemalušo, duga ti si! Latinluce, ravan ti si! Tašlihanu, širok ti si! L'jepa Maro, l'jepa ti si! Dosta si me napojila, Od dušmana zaklonila, Vakat došo valja mrijeti! Opet Ibru savezaše, Savezaše, povedoše, Moric Ibru, Moric Pašu, I u grad ih odvedoše, U tavnicu zatvoriše. Kad je bilo po akšamu, Progovara Dizdar-aga: - Izvedite dva Morica, Donesite svilen gajtan! Izvedoše dva Morica, Donesoše svilen gajtan, Udaviše Moric Pašu; Sve to gleda Moric Ibro. Progovara Dizdar-aga: - A Boga ti, Moric Ibro, Je l' ti zao tvoga brata? Progovara Moric Ibro: - Jes' mi zao moga brata! Još zalije stare majke!! Udaviše dva Morica, Pred kapiju izbaciše I dva topa opališe. Kad to cula stara majka, Poletjela stara majka. Kad je bila na kapiju, Al joj leze oba sina, Oba sina udavljena; Na nogama bukagije, Na rukama lisicine, Oko vrata svilen gajtan. Kad to vidje stara majka, Od jada joj srce puklo. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |