Bosnjacke narodne pjesme

Kolo igra na sred Sarajeva,
u tom kolu Fata ljepotica.
Svo je kolo glavom nadvisila,
a ljepotom kolo zacinila.
Gledala je Hasanaginica,
gledajuci tiho govorila:
"Mili Boze, cuda velikoga,
ja kakva je ljepotica Fata,
za moga bi Muhameda bila,
Muhameda, mojega djevera!"
Ona ide ljepotici Fati,
pa od majke isprosi djevojku.
Pokupiše kitu i svatove,
pa odoše po lijepu Fatu.
Tu ih oni lijepo docekali,
sve svatove u nove konake,
a atove u nove ahare,
jendjibule na gornje cardake.
Veceraše i akšam klanjaše,
tad govori Hasanaginica:
"Prijo moja, Alibegovice,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
da je vidim i da krnu metnem."
Progovara Alibegovica:
"Prijo moja, Hasanaginice,
ne mogu ti Fatu izvoditi,
moja Fata odviše je lijepa
ovdje ima premnogo svijeta,
vec ti idi i krnu joj metni."
Otlen ode Hasanaginica;
ona ode u gornje cardake.
Kad je prva vrata otvorila,
obasja je sjajna mjesecina;
kad je druga vrata otvorila,
nju obasja jarko sunašce;
kad je treca vrata otvorila,
ali Fata na dušeku spava,
dva joj nura na obrazu gore.
Skoci Fata na noge lagahne,
pa govori Hasanaginici:
"Hodi, hodi, moja jetrvice,
cuješ sada što hurije zbore:
"Sad ce nama Fata doci!"
to izusti pa dušicu pusti,
i umrije, zalosna joj majka.