Bosnjacke narodne pjesme

Klikovala prebijela vila,
klikovala tri bijela dana.
Niko joj se ozvat ne smijaše,
ko smijaše, ni on ne htijaše,
potlje jedna dizdar-aginica:
"Što ti hoceš, prebijela vilo?
Ali išteš od zemlje harace?
Ali išteš od zemlje vojnike?
Ali moga agu, dizdar-agu?
Ali moga sina Djulbehrara?
Al' Ajkunu cercu jedinicu?"
Progovori prebijela vila:
"Ja ne ištem od zemlje harace,
niti ištem od zemlje vojnike,
niti ištem tvoga gospodara,
ni tvojega sina Djulbehrara,
vec Ajkunu, lijepu djevojku."
Tek što vila rijec izustila,
on' cas Ajku zaboljela glava.
Više nje je mila strina stala,
viš' nje stala, 'vako govorila:
"Bi li rada, lijepa djevojko,
bi li rada vidjet tvoju majku?"
Progovara bolahna Ajkuna:
"Ja bih rada, mila moja, strina,
rada vidjet ostaralu majku!"
strina sitnu knjigu nakitila,
te je sprema u Mostaru gradu,
a na ruke kapetanovici:
"Mila moja, kapetanovice!
Da si brze dvoru bijelome,
tvoja cerca na samrti Ajka!"
Kad kaduna knjigu proucila,
trkom trce u tankoj košulji,
a za njom su tri tanke robinje:
"Stani malo, kapetanovice!
Pripni pecu, prigrni feredzu,
i pojaši konja debeloga!"
Ona nema kade da priceka,
no otide Novu bijelome.
Tu mi sreta novske kiridzije:
"O Bogu vi, novske kiridzije,
je li meni u zivotu Ajka?"
Vele njojzi novske kiridzije:
"O Bogu nam, kapetanovice,
radi bismo kazat dobre glase,
ne moremo, vec kakono jeste:
jucer tvoja preminula Ajka!"
trkom trce kapetanovica,
mrtva Ajka na cardaku lezi.
Vrh nje majka bijuci se pade,
i ovake jade jadikuje:
"Crne oci, što me ne gledate?
Hlade noge, što me ne sretate?
B'jele ruke, što me ne grlite?
Medna usta, što me ne ljubite?"
Tješio je aga, dizdar-aga:
"Snaho moja, kapetanovice!
Da t' je Ajka na otkupe bila,
triput bih je otkupio zlatom,
a cetirput drobnijem biserom!"