Bosnjacke narodne pjesme

Kad morija Mostar morijaše,
pomorila dizdareve dvore:
do dva brata na avliji kuplju,
dvije neve u zelenoj bašci,
dvije seke pod bijelom kulom.
Kad starijeg brata ponesoše,
pred njim dobra konja povedoše;
kada mladjeg brata ponesoše,
pred njim zelen bajrak razaviše;
Kad stariju nevu ponesoše,
pred njom nose kutiju prstenja;
kada mladju nevu ponesoše,
pred njom nose od zlata siniju;
kada dvije seke ponesoše,
pred njim' nose orahovu granu,
i na grani ruho djevojacko.
Pratio ih ostario babo,
su dva šcapa na avlinska vrata.
Ovako je stari govorio:
"Sretan li sam, milom Bogu fala!
Dva sam sina na vojsku spremio,
dvije neve u rod povratio,
dvije šceri svati odvedoše,
kako babu oblaziti nece!"
To izusti a dušicu pusti,
i umrije ostario babo.