Vjetar i lane
|
|
Zaljubljen se vjetar zapleo u grane,
zamrsio kose popanulih trava, zaplesao šumom al' najednom stane, jer ugleda lane kako slatko spava. Na minderu lišća, mehke mahovine, poleglo je sneno pod okriljem noći... a svaki mu uzdah, izvor je miline, riznica ljepote i Božanske moći. Zvijezde na leđima nezgasnute nosi, il' sestrice zime, pahulje bez kraja kojim čak i nebu velikom prkosi okupano srebrom mjesečevog sjaja. A vjetar se smeo, kleknuo, ne diše, gledajući lane i njeg' želja minu tiho spusti glavu, primače se bliže i radostan usnu u lanetovom krilu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |