Suton srca
|
|
Uvehla je grana radosti i sanja
u grudima sahat mimo vakta kuca otišla je sreća; vrijeme radovanja ostala je pusta, zapuštena kuća... Ostala je pusta, do duvara gola pod težinom misli patosi joj škripe a srce joj hudo prepuklo od bola uvehlo ko cvijet u avliji lipe. Svehnulo ko grana lijepog jorgovana kog sabahom rosa gasuli i mije dok otužna pjesma starog šadrvana sanja o radosti srcu najmilije. Pendžeri tek sinu pod zrakama sunca al iza njih nema očiju kubeta nijema postadoše od tespiha zrnca umrlo je srce, nestalo kuvveta. Uvehla je grana radosti i sanja u grudima sahat mimo vakta kuća otišla je sreća; vrijeme radovanja ostala je pusta, zapuštena kuća... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |