Bego, Ibrahim


 

 

Privid

 

Drhte mi misli
dok slutim uzdah
krijesnicu tvoga oka.
I vec se topim,
nestajem namah
u okrilju tvoga boka.

I propadam, tonem,
ruke ti ljubim,
s tvojom ljepotom zgriješih.
Otvorim oci,
slika se gubi,
praznina sobe se smiješi.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net