Privid
|
Drhte mi misli
dok slutim uzdah krijesnicu tvoga oka. I vec se topim, nestajem namah u okrilju tvoga boka. I propadam, tonem, ruke ti ljubim, s tvojom ljepotom zgriješih. Otvorim oci, slika se gubi, praznina sobe se smiješi. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |