Bego, Ibrahim

Poslao bih ti uzdah i cvijet,
poglede zalio stihovima.
Utkao te u najljepši sonet.
Usne ti zasuo poljupcima.

Napravio bih fijaker od snova,
pa u njeg' upreg'o pjesme.
Prosuo zambak drumovima
kojim te sudbina ponese.

Ucinio bih da ne bude uvrijeda,
da sreca ti se u ocima gnijezdi
kad sunce u njih jutrom pogleda
da vidi lastu što k' nebu jezdi.

Svaku bih poru tvoga tijela,
svaki treptaj vedrine tvoje
djulom i katmerom okupao,
pa makar sanjao nespokoje.

Pa makar boljela tvoja ljepota.
Srce mora da odu napiše.
O jednom cvijetu ovoga zivota,
koji na ljubav jednu miriše.