Noćas kad zvijezde pokuju svod
|
|
Noćas kad zvijezde pokuju svod
i čaške behara zanesu plod mjesec noć će talasati. U mojoj sobi goriće svjetlo divitom hartijom jecaću sjetno za tobom, dušo, uzdisati! Svake je noći srcu sve teže čudne i surove pletu mi mreže teških, sumornih niti... Ko vali rijeke titraju dani na putu sudbine vjerni akrani koju zaklinjem da pohiti... Suzu da jednu u oko vrati kad krene da se sunovrati iz duše što za tobom grca. Noćas kad zvijezde pokuju svod i misli otpočnu mimohod od moga do tvoga srca... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |