Bego, Ibrahim

Nema u meni toliko suza ni gorcine,
koliko bih plakao za tobom,
moj grade.
Ti si mi ljubav i ceznja
i uvehla ruza, što se mirisom
još ne rasta.

I kad te laste s proljecem posjete,
znaj - da jecacu njihovim kliktajima
za tvojim mahalama
i kraj Drine topolama.

U svaku cu, pa i u najtanju nit sjecanja,
upredati ime tvoje.
I svaki dan prošli, cjelivati u svojim mislima.
S tobom cu se buditi u moru jutarnjeg sunca
i vracati se tebi, molitvu ti uceci nijemo.

Ko tijelo od duše, ti se rasavi od nas,
moj grade.
Pa sad tamo negdje, u srcu zemlje Bosanske
spi jedan kameni svjedok,
jedna pra-iskra ljepote.
Haman spiju sudbine naše,
moj grade.