Bego, Ibrahim


 

 

Jednom kada me ne bude

 

Jednom kada me ne bude,
na mojem tragu ostace pozuda,
ostace pjesma na vrelu ushita,
da snena i nijema tišinom mahnita.
Da trazi ljepotu, da grli je...
ako joj ikada svjetlosti dadnu
Da dosanja moje sakate sne
i nahrani dušu ljepote gladnu.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net