Bego, Ibrahim


 

 

Djeni...

 

Pismo ti, nema smisla da šaljem,
da tugu na tugu dodajem.
K'o so na ranu, sjecanjem izrovanu,
nikad zacijeljenu i bolnu, moj Djeno!
Gori svaki pedalj zemlje napacene,
a mi, promjenjeni, ne grcamo.
Ne gušimo se u suzama, vec u ocaju,
spaljenih, uzalud sanjanih snova.
Bolno je svako potsjecanje na staro,
daleko, a ipak drago vrijeme.
Bolan je i povratak iz njeg' u ovaj poraz,
u ovaj slom morala,
u ovaj, dvojnih principa, kabur.
Al cuvaj se samo
i samo sabur,
moj Djeno!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net