Djeni...
|
Pismo ti, nema smisla da šaljem,
da tugu na tugu dodajem. K'o so na ranu, sjecanjem izrovanu, nikad zacijeljenu i bolnu, moj Djeno! Gori svaki pedalj zemlje napacene, a mi, promjenjeni, ne grcamo. Ne gušimo se u suzama, vec u ocaju, spaljenih, uzalud sanjanih snova. Bolno je svako potsjecanje na staro, daleko, a ipak drago vrijeme. Bolan je i povratak iz njeg' u ovaj poraz, u ovaj slom morala, u ovaj, dvojnih principa, kabur. Al cuvaj se samo i samo sabur, moj Djeno! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |