Bašić, Mustafa Rešetljanin


 

 

Zakucaj kišo

 

Zakucaj kišo u svitanje zore
jer duša moja hoće još da spava,
zakucaj kišo tiho na prozore
čezne za tobom i zelena trava.

Umorno srce od sunca i tuge
ko umorna zemlja kada suha plače,
orosi kišo i planete druge
jer podneblje ne zna od života šta će.

Osvježi kišo rijeke i planine
da me zorom ranom cvrkut ptica budi,
pa da bar u mašti letim u visine
da ti kažem hvala za opstanak ljudi.

Zakucaj kišo spasitelju pravi
nek svježa zemlja ponovo nam rađa,
sa tobom naše vrijeme zaustavi -
nek plovi srećno životna nam lađa.


 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net