Zakucaj kišo
|
Zakucaj kišo u svitanje zore
jer duša moja hoće još da spava, zakucaj kišo tiho na prozore čezne za tobom i zelena trava. Umorno srce od sunca i tuge ko umorna zemlja kada suha plače, orosi kišo i planete druge jer podneblje ne zna od života šta će. Osvježi kišo rijeke i planine da me zorom ranom cvrkut ptica budi, pa da bar u mašti letim u visine da ti kažem hvala za opstanak ljudi. Zakucaj kišo spasitelju pravi nek svježa zemlja ponovo nam rađa, sa tobom naše vrijeme zaustavi - nek plovi srećno životna nam lađa. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |