Kraj tuđe vode
|
|
Odsjaj sunca iz jezera blista
ko pravi dragulj u hladu boja, a ja kraj njega ko drvo bez lista pecam u tuđem, o zemljo moja. Okolo po kršu pogledi mi blijedi u vodi treperi moga lika sjena, ko siroče vječito tvoje dijete sjedi izgubljen u tami divnih uspomena. Iz dubine srca uzdasi se nižu, a klonulo tijelo zbog tebe sad pati, znam da suze moje daleko ne stižu jer tuđe je tuđe, zemljo moja shvati. Odsjaj sunca bliješti iz te tuđe vode, a duša mi moja sijeva svakog dana, ko muha bez glave ja iz tebe ode o zemljo moja, majko uplakana. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |