Bašeskija, Mula-Mustafa


 

 

Godina 1174. (13. VIII 1760 - 1.VIII 1761)

 

- Cijena kupus-repi iznosila je 10 para po tovaru, a cijena orasima na oku bila je 4 akče.
- U proljeće, na Sultani-nevroz, bijaše u Sarajevu 4-5 dana mraza, to jest čadine.

Poslije toga među djecom i odraslima zavlada bolest, a pojavi se i veliki kašalj.

- Osman-Šehdi-efendija Bjelopoljac, koji bijaše ugledan čovjek u Carigradu, sagradi u Carevoj mahali u Sarajevu biblioteku1 .
- Šljiva požegača bijaše u izobilju.

U ovoj 1174 (1760/61), godini bilježiću imena umrlih lica da bi im na taj način onaj koji bude gledao (čitao) ovu bilježnicu predao rahmet, a i ja, ovaj grešnik, kada pogledam ovu bilježnicu da mislim i da uvijek govorim o tome kako valja seliti s ovog svijeta.

Prvi je umro siromah Šišo, telal, starac, koji je brijao bradu.
Zatim starac Rogač.
Iza njega pekar koji pogibe na Romaniji.
Zatim mula Mustafa Dalagija (Dalagizade), sofija.
Semiz, aščija. Umoljanac2 , umro na putu za Solun.
Hadži Ibrahim, tabak, misirski trgovac.
Sačak, dželepčija, koji je ubijen zajedno za svojim bratom.
Džafer-baša, kazandžija.
Dedo-Rakija, kahvedžija.
Hadži Ibrahim, abadžija, sofija.
Emir, prodavao bi kahvu na Jaliji na Bendbaši.
Pehla. (Pehlaoglu), trgovac.
Ćoro, bašeskija, iz 97. džemata.
Kruško, naočiti delikanlija.
Pekar, zvani "Masna pita".
Bildar, jaramaz; udušio se u riječi Bosni.
Jusuf-baša, kazandžija.
Hadžija Panjo; umro na putu za časnu Meku, abadžija.
Žutobradi mujezin s Atmejdana, umro na putu u Meku.
Abulić (Abulaogli)3 .
Smail, alemdar, tirjačija.
Hadži Ahmed Bejaz, trgovac.
Crni Salih Numanče, kazaz, trgovac.
Mula Abdulah, kazaz, sin Salih-čelebije.
Derviš Šaban, kovač, nosio je hrku.
Hadži Salih, terzija, iz Ajvaz mahale.
Delimustafić, (Delimustafaogli), bogataš.
Hromi bojadžija.
Strana (Istrana), starac, pekar.
Mašo, tabak, iz Mimar-Sinanove mahale, starac.
Abdulkerim, mutapčija.
Sluga Šehe Bećirage.
Doksan altili4 iz kšle.
Hadži Fazlika, ajan u vilajetu, mujezin; umro 9. šabana ili 4. marta 1174 (16. III 1761) godine.
Rejsović (Reysogli); zadavljen zbog jedne javne ženske.
Gogo, također zadavljen.
Tabak, kojeg je njegova žena zaklala.
Čarakčija (Carakci).
Abadžija.
Hadži Mustafa-aga, alajbeg kazaza.5
Drugi Derviš-aga Muzaferija.
Jašarev otac.
Kapić (Kapo-ogli).
Jedan siromah.
Mutevelija Abdi-pašine džamije6 .
Kučin Ahmed-aga, bakal.
Derviš Mustafa, čokadar, bakal, stranac.
Crnobradi terzija, iz Saršije
Pazarbula.
Terzija Pinjo, bajraktar, 50. džemat.
Sijahija, ajan, iz 97. džemata.
Zeko, halač.
Mehmed-baša Bejtić (Beytiogli)
Kreševljak, crne glave.
Hadži Mustafa Bećar, roznamedžija; umro zajedno sa sinom.
Tabak Kapama.
Osman Halilović (Halilogli) bukagidžija, jaramaz koji je pobjegao.
Hadži Bekir, pisar (Katib), s Atmejdana.
Hadži Salih Muminbašić (Muminbasaogli), neženja.
Siromašni telal Žiga.
Crnobradi hadži Hasan, aračadžija; umro na putu za Meku.
Ahmed-baša Hemzanić (Hemezanogli), kazaz.
Bolesni Šabo, kečedžija.
Starac kapetan, iz Koševa, kazaz.
Sin kahvedžije Ali-baše, iz Ašik mahale.
Ahmed-baša Avdić ('Abdo-ogli), zlatar.
Sin hamamdžije Carevog hamama7 .
Bjelobrki Mervan, buluk-baša.
Jošo, bazrđan, delikanlija, žutih brkova.
Bjelobradi naočiti Deli-Mujo Arnaut (Arnaud).
Šero Karup, čizmedžija, ajalet.
Brkić (Birko-ogli).
Atmejdanlija, iz 96. džemata.
Kablar.
Siromah Hadžo, kazaz.
Sabljar, kahvedžija.
Starac hadži Ahmed Muzaferija, trgovac.
Mirni siromah Salih Tabo.
Ahmed-baša Čomaga (Semaga), terzija, bolestan, tirjačija.
Kosati derviš, neženja, nastanjen u Minedžijinom hanu8 .
Pašalićev bađanak.
Muharem-baša Jara, starac, s Potoka.
Starac čibukčija.
Visoki starac Kojo, iz Džanine mahale.
Kolar, kazaz.
Silajdžija. stranac.
Žutobradi mumdžija.
Bogati bazrđan Čelić, iz Kračula.
Bjelobradi hadžija Misirlija, iz 97. džemata.
Čelengir, delikanlija.
Siromašni starac Kara Husejin, telal.
Zunba, tabak; naslijedio je agu.
Mavijin brat, kazandžija.
Mula Osman Logavić (Logavizade).
Osman-baša, zlatar, iz Kadijine mahale.
Sin Osman-baše Kulundžije alemdara, jaramaz; ubijen.
Sin mula-Omera, pisara mehkeme; ubijen.
Rajnica, dželepčija i sin mu, utopili se.

U 1174. godini umrle su 104 osobe.

Neka im je vječni pokoj!..


  1. Zgrada ove biblioteke nalazila se u lijevom uglu dvorišta Careve džamije. To je bila manja kamena građevina šesterostrane osnovice i presvođena kupolom. Njezin osnivač Osman Šehbi je sin Mehmed-efendije Kadića. Rođenje u Bijelom Polju. Kada je Hekimoglu Ali-paša po treći pula došao u Bosnu za namjesnika, s njim je zajedno stigao ovamo i Osman Šehdija, koji je postao mektubdžija a zatim sekretar ovog poznatog namjesnika. Osmah Šehdi je imao sina kadiju koji je umro dosta mlad, pa je u znak sjećanja na svog sina osnovao ovu biblioteku i u nju iz Carigrada dobavio vrijednih knjiga. Zgrada biblioteke je porušena 1910. godine, a knjige iz nje prenesene su u Husrev-begovu biblioteku 1914. godine. Up. Šejh Sejfudin Kemura. "Društvu Careve džamije", merh. Osmah Šuhdi ef. "Kjutubhana". Sarajevo 1916: Hazim Šabanović. "Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu", Bibliotekar VIII 1956. br. 1-2. str. 45-62, i "Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke", sv. 1. Sarajevo 1964. str. XIII.   nazad
  2. Ovaj čovjek je svakako dobio ime Umoljanac po tome što se on ili neko od njegovih predaka doselio u Sarajevo iz Umoljana, sela ispod Bjelašnice.   nazad
  3. Danas se u Sarajevu nalazi porodica Hadžabulića.   nazad
  4. Da li je ovo prezime umrlog ili pak označuje jedinicu u kojoj je služio, nismo posve sigurni. Međutim i danas postoje u Sarajevu porodice Bučuk, Krkbeš i druge, dakle, čija su prezimena brojevi.   nazad
  5. Ne spominje ga H. Kreševljaković u djelu "Esnafi i obrti u starom Sarajevu", Sarajevo. 1958.   nazad
  6. Abdi-pašina džamija nalazila se na mjestu današnje zgrade Vakufske direkcije u Sarajevu, odnosno apoteke Prvi maj, koju je vjerovatno obnovio Abdulah-paša, jer je na tom mjestu postojao mesdžid kojeg je sagradio prvi bosanski sandžakbeg Mehmed-beg Minetović (1463-1464 godine). Dr. H. Šabanović. "Postanak i razvoj Sarajeva", Radovi XIII. str. 90.   nazad
  7. Carevim hamamom nazivao se Isa-begov hamam. Naziv Carev dobio je po tome što se nalazio uz Carevu džamiju. Podigao ga je Isa-beg 1462. godine. Porušen je 1887. g. i na njegovom mjestu podignuta današnja Isa-begova banja. H. Kreševljaković. "Banje u Bosni i Hercegovini", Sarajevo. 1952. str. 73-75.   nazad
  8. Pod ovim imenom ne nalazimo nijednog hana u H. Kreševljakovića. "Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini". Sarajevo, 1957.   nazad

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net