Bašeskija, Mula-Mustafa


 

 

Godina 1171. (15. IX 1757 - 3. IX 1758)

 

- U jakoj mjeri zavlada bolest astma.
- 5. muharema 1171. (19. IX 1757) godine bila je kušanma kazaza.
- U Bosanskom ajaletu palo je mnogo kiše.
- U mektebu u blizini Ferhadije džamije postao sam sibjan-mualim.1

Odsada ću kronološkim redom bilježiti svake godine umrle osobe.

Tako su u 1171. (1757/58) godini od početka muharema (15. IX 1757) umrli:


Mladić mula alija, abadžija.
Starac hadži Osmaan Talir.
Luđak Muzga.
Salih Zalim.
Tiro, halač.
Jorgandžija.
Mehmed, handžija.
Čehaja kahvedžija (Kethoda kahveci).2
Sabura, kazandžija.
Smajlagić (Ismailagazade).
Crnobradi berber.
Saka Nadž, džanbas.
Jašar-baša, bazrđan.
Filip (Filib) s Bjelava.
Poznati telal Sivo.
Šeho, čizmedžija.
Ahmed-efendija Čarkić (Carko-ogli), zamjenik imama.
Slijepi Ćato iz Imareta.
Starac Hamalović (Hamliogli).
Siromašni slijepi kazaz.
Baba Ahmed, kazandžija.
I njegov (Ahmedov) sin.
Kadija Londari-efendija.
Starac sofija, minedžija (mineci).
Kosati siromah, prodavač kestena.
Bećo Šebešlić (sebesliogli), mladić.
Mehmed-čelebija Hubjarija, bazrđan.
Brat imama s Atmejdana.
Starac Šeho, hafaf.
Hadži Jusuf, kovač.
Mehmed-baša Čelengir, prodavao je ćumur.
Humo.
Ćato, bazrđan.
Alija Meto Ušćuplija (Uskübli).
Kato, berber.
Jelečković (Yelecogli), zadavljen.
Mustafa Karić (Karo-ogli), siromah.
Kečo Idrizović (Idrizogli).
Luđak Husejin.
Mehter-baša (Mehterbasi).
Ljutiti starac Filemenk, divanija, bestidnik.
Salih Spaho (Spaho-oglu).
Jašar, mesar, meremetdžija.
Ludi Bazo, prosjak.
Imaretlić (Imaretliogli).3
Hajdar, šerbetdžija, nosio je hrku.
Hadži Fazlija, trgovac iz Kolobare.
Mula Ahmed Talirević (Talirogli), silajdžija.
Siromah Lendo, "Jedi halvu", buzadžija.
Starac Čekrica.
Mehmed Moro, dželepčija.
Ismail-aga, handžija.
Siromašni starac Mustafa-baša, pisar, mudželit.
Maloumni handžija iz Sagrdžija.
Kaligraf (hatat) Terzić (Derzizade).
Siromašni Mandžuka, prosjak, nosio je hrku.
Beograđanin (Belgradli) Eskija, kazaz.
Kulukčija Tura; sakat.
Bjelobradi trgovac, punac Morića (Morozade).
Kazaz Vrago.
Bjelobradi dugi Jusuf Sudžuka.
Pašić (Pâso-ogli), vlasnik Gaja.
Starac Džumhur, kazaz, iz Ćemaluše mahale.
Haso, sujoldžija.
Hromi bakal, iz Imaretske čaršije.
Starac Požegija (Pozegi), belukčija.
Buba, abadžija, mujezin Baščaršijske džamije.
Odabaša s Banjskog Brijega.
Osmanbašić (Osmanbasaogli), pristalica Imaretlića.
Hasan-baša, mestvedžija.
Hamal Haso.
Ibrahim-aga Novalija (Novali), ajan iz 50. džemata; ubijen.
Starac šejh Togo.
Alić (Aliogli), kujundžija.
Starac Linga, kujundžija.
Stari tabutčija.
Kljuco (Kljoco), aga i serdar.
Bogati Emir zildžija.
Omalešni neženja Mumin.
Esko, nalčadžija.
Juvadžić (Juvaciogli), s Hiseta
Berber Gušo.
Karačić, odundžija.
Adžem Husejin, kahvedžija.
Gušo, pekar.
Mustafa-baša Surmelić (Surmeliogli).
Siromašni Salih, zvani Alemdar.
Berbo, iz Džunića mahale.
Hadžić (Haciogli), bakal, ubijen.
Lezitetka-efendija.
Crnobradi bazrđan Karahodža.
Đul Jahja, prosjak.
Bekro, bakal.
Kafedar, kahvedžija, iz (prazno) baluka.
Hadžialić (Hacialiogli), odabaša.
Starac kujundžija iz Sumbul-mahale.
Dubarac, starac, terzija.
Bego.
Hubjarić (Hubyariogli) Šećo.
Starac Duro, kazaz.
Krpedžija, iz Sagrdžijske čaršije.
Hamzić (Hamzaogli), kazaz.

U spomenutoj 1171. godini umrla su ukupno 104 moja prijatelja.


  1. U istočnom dijelu dvorišta Ferhadije džamije nalazila se sve do 1879. godine zgrada mekteba što ga je sagradio osnivač džamije Ferhad-beg (Vuković-Desisalić) bosanski namjesnik (od aprila 1568. do 1572. g.). Vidi: Šejh Sejfudin Kemura. "Sarajevske džamije". 1910, str. 330: Dr Hazim Šabanović. "Bosanski namjesnik Ferhadbeg Vuković-Desisalić", Zbornik Filozofskog fakulteta. knj. IV-1. Beograd 1957. str. 113-127. i Mehmed Mujezinović. "Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka", Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom sv. II. 1951. str. 110.   nazad
  2. Kako se prezivao ovaj kahvedži-baša nije nam poznato. Ne spominje ga ni H. Kreševljaković u "Esnafima". Sarajevo, 1958.   nazad
  3. Ovaj Imaretlić biće identičan sa Muhamed-agom, nadzornikom Husrev-begova vakufa. Čiji se nadgrobni spomenik s natpisom sve do 1947. godine nalazio u dvorištu Kalin hadži-Alijine džamije, koja je spomenute godine porušena. Kronogram mu je spjevao Mejlija. Iz natpisa se vidi da je ovaj umro hidž. 1171. (1757) godine. Up. "Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice". Sarajevo 1932. str. 138. i M. Mujezinović, "Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejlije", Naše starine. IV, 1957. str. 143-144.   nazad

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net