Godina 1159 - 1170 (24. I 1746 - 14. IX 1757)
|
Godina 1159.
(24. I 1746 - 12. I 1747) - Teferič kušanme bojadžija.1 - Teferič kušanme kazandžija. Godina 1162. (22. XII 1748 - 10. XII 1749) - Čizmedžije prirediše teferič kušanme u Koševu.2 Godina 1164. (30. XI 1750 - 19. XI 1751) - U Sarajevu je dovedena jedna žena iz unutrašnjosti koja od rođenja nije imala ruku nego je nogama prela i obavljala druge poslove. Odvedena je u Istanbul da je tamo pokažu. Godina 1165. (20. XI 1751 - 7. XI 1752) - Proveden je kanal u Atarskoj čaršiji3 . Godina 1167. (29. X 1753 - 17. X 1754) - U mjesecu saferu 1167. (28. XI - 26. XII 1753.) godine tri noći između akšama i jacije, u isto vrijeme uzastopno, događao se zemljotres. Nakon toga su se kroz cijelu godinu čuli svaki dan i svaku noć ispod zemlje učestali udarci, slični udarcima u bačvu ili bubanj. - Sagrađen je sebilj na Baščaršiji4 . Godina 1168. (18. X 1754 - 6. X 1755) - Umro je sultan-Mahmut5 a na prijesto zasjeo sultan Osmah-han. - Posljednjeg dana ramazana ove godine (10. VII 1755) poslije podne viđen je Mlađak mjeseca ševala6 , pa se mnogi ljudi omrsiše smatrajući to dozvoljenim. - Popravljena je i ukrašena Husrev-begova džamija.7 Godina 1169. (7. X 1755 - 25. IX 1756) - U ovoj godini pustio sam bradu. - Izgorio je Hanikah8 . - Pobuna u Alijinom odredu u Beogradu. Godina 1160 - 1170. (13. 1 1747 - 15. IX 1757) - Godine 1160. (1747/47) došlo je, Božjom providnošću, do nereda u bosanskom ajaletu, a osobito u Sarajevu. Neobuzdani ljudi (yaramazlar) uzeli su toliko maha da nisu imali nimalo straha ni bojazni od starješina. Punih deset godina, sve do 1170. (1756/57) jaramazi su zametali kavgu među mirnim stanovništvom. Jasno je da su jedni druge bez razloga ubijali. Među ubijenim je bilo vrlo malo ljudi od rza i obraza, nego je skoro u svakom slučaju jaramaz ubio jaramaza i osvetio se. Tako se, eto, opet obistinila ona: "Ko ubije biće ubijen". Uzrok ovih nereda bio je u početku taj što su paše počeli da vrše nasilje prema sirotinji. Zato svi stanovnici šehera, iz samilosti prema sirotinji, suprotstave se pašama. Počeli su se održavati sastanci. Narod je istakao bašeskije i ajane i počeo da ih hvali. Na kraju, međutim, kada su i jaramazi ovladali, došlo je do obrta, poubijani su jadni ajani, a jaramazi pređoše na stranu paša i ove pomagahu u svakom pogledu. Evo popisa lica koja su izginula u ovim neredima: Čokadar, Avdi-baša, Deronja (Deronaogli)9 , Mršo (ili Miršo), Nakaš (Nakašogli), Keško (Kesko-ogli), Kevro10 , Kulović (Kulogli), Zec, Karović (Karo-ogli), Menzilović (Menzilogli), Smail, katib, Baščauš, Jusuf, Smail, bičakčija, Romanija, Jedno nevino dijete, Zatim još jedno dijete, Leno (Lendo-oali), Hadži Ibrahim Ušćuplija (Uskupli), čovjek od rza i obraza, Vreto (Vreto-ogli), Hrdo (Hrdo-oeli), Hodža Avdi-baša, trgovac, Fazli-baša, Tutundžija, Ćato, iz 97. džemata, Pirčo Kantardžić (Kantarciogli), Susjed Avdi-base hodže, Drugi Deronja, Halač, Čahidžija, Bravo, Selamić (Selamiogli), Zrino, Juraldžić (Yularciogli), Ćoso (Koso-ogli), Memija (Memiogli), Sivrikuš, berber, Alijagić (Aliagaogli), Kadija-efendija, Meco, sabljar, Hadžikadrić (Hacikadriogli), Tuco (Tuco-ogli), Husejin Buba (Bubaogli)11 , Mehmed, otlukčija, Sluga Halilbašića (Halilbasaoglinin hidmetkari), Salma, čokadar (Salme), Hadžikadrinović (Hacikadrinogli), kazandžija, pekar, Hatimović (Hatimogli), Mali Alija, bećar, Hadži Mustafa, Mahmut, Đulabija Hasan-baša, Belajić (Belaogli), Nurko, abadžija, Muzga (Muzgaogli), Ljubić, Korpar, pekar, Ostoja, kršćanin, zimija, Mađar12 Alija, Brat Alije Mađara, Hadži Ahmed, trgovac, Redžo, bojadžija, jedan čovjek s Vratnika, na Bjelavama neki seljak, poturčenik, Alt, Mujezinović (Muezinogli), Husejin, čizmedžija, Fazlihodžić (Fazlihocaogli), pekar, Jelečković (Yelecogli), iz 52. džemata, zimija, Ciganin (Kibti), Zuberović (Zuberogli), Rizvo, iz 97. džemata, Alibeg, kujundžija, Hrdo, Ćurčića (Kurkizade) ropče, zimija, zatim još jedan zimija, i još jedan zimija, Ibrahim-baša, kolukčija, Učković (Uckaogli), Selim-baša, Emir Alija, dvojica ljudi na Bakijama, dvojica ljudi u džamiji na Vogošći, Ahmed, mestvedžija, Šejtanović (Šeytanogli), Nakaš (Nakašogli), jedan čovjek kod baždarnice (Bachanede), jedan čovjek u blizini Mezar hamama13 , pastorak vodonoša Smaila, Rakarević (Rakarogli). U početku su baše i zabiti namjeravali da stanovnike ovoga šehera nahuškaju protiv Ali-paše14 . U tu svrhu su održali sastanke, izabrali vođu i zaključili da noću napadnu na kuće ajana. Tako je najprije straža 43. orta-kola noću došla na Hiseta da navali na kafanu i na kuće Bagdadije i Sijahije. Međutim, građani Sarajeva nisu bili time zadovoljni, jer su i srcem i dušom voljeli i hvalili ajane koji su pomagali i štitili sirotinju. Kako su građani već bili saznali o ovom napadu, sakupi ih se mnogo i iste noći napadnu na stražu 43. orta-kola i straža se razbježe. Tom prilikom je poginuo spomenuti čokadar. Punih deset godina od toga događaja nisu poštivani ni paša ni zabiti, a ni drugi, kao što su ulema, kadije, niti itko drugi. Bašeskije i ajani se počeše miješati u vilajetske stvari i poslove da bi tobož štitili narod od nasilja paša i da bi spriječili pristup mubaširima. Zato su u cijelom bosanskom ajaletu, pa i po selima, upisivali i malo i veliko u janjičare. U janjičare su upisali i neke serhadlije, pa čak i kapetane. Sakupili su mnogo novca, tobož "Yagmurlik akce", a bilo im je stalo da se dograbe imetka, pa se počeše natjecati u tome ko će više sakupiti novaca i pristalica. U te svrhe su iskorišćavali ajanske sunete, gozbe, darivanja. Zatim je svaka skupina priređivala teferiče i pokazivala svoje odrede i u tome se natjecahu. Osim toga, o bajramima bi čauši pozivali svoje pristalice i prisiljavali ih da idu u ajanske kafane, gdje bi se također sakupilo mnogo novaca. Neki kapetani nisu željeli da postanu janjičari, pa su onima koji se upisaše u janjičare počeli otimati vojnike i oduzimati im čifluke po selima. Ovi se pismima obrate bašeskijama i potuže im se, a bašeskije izjaviše da će tobož udariti na tvrđave spomenutih kapetana. Ovi bezobzirni ljudi (yaramazlar) uživali su najveći ugled u šeher Sarajevu i, ne poštujući nikakav poredak, prešli su bili svaku granicu i mjeru. Više godina nije bilo uopće straže na ulicama. Ponekad bi naizmjenično bašeskije sa svojim ljudima tobože držali stražu. Na hiljade ljudi bi se sakupljalo u kafane i ponekad bi šetali čaršijom grada praveci se da održavaju red. Natjecali su se ko će od njih imati više pristalica i time su se ponosili. Eto tako su, po Božjoj volji, deset godina vladali jaramazi, a pošteni ljudi bijahu im potčinjeni. Konačno se u 1170. (1757) godini stanje promijeni. Naime, nekoliko trgovaca se dogovori sa zabitom Mehmed-agom i pozovu na Aginu kapiju15 Sari-Murata, te ga zatvoriše. U zatvoru aga svojom rukom ubi Sari-Murata. Kad zato saznadoše jaramazi-joldaši Sari-Murata, navale na kapiju i ubiju šestoricu trgovaca, i to: Kara hadži-Aliju, hadži-Sulejmana, Mehmed-efendiju Konjiciju, hadžiju Ćatu, Kara hadži-Hasana i hadžiju Krnježa. To se dogodilo 13. džumadel-ahira 1170. (3. III 1757) godine. Ali, Božjom providnošću, iako početkom marta bijaše blago vrijeme, bez snijega i hladnoće i sasvim vedro, iznenada se toga dana iza ićindije pojaviše crni oblaci i te noći zapade veliki snijeg. Zato nijedan od jaramaza-ubojica ne mogaše pobjeći. Kako su svi građani bili protiv jaramaza, to se sutradan sakupi nekoliko njih i za tri-četiri dana pohvataju i u kol dovedu dvadeset i tri jaramaza-ubojice i podave ih uz gruvanje topova. Neka im je Alah milostiv! Zadavljeni su: Bašeskija Sari-Murat, ubijen, Hadži Pašo Morić (Morozade)16 , njegov brat Ibrahim-aga Morić17 , Hajdar-baša, Sarač Mumin, Hasan Čiplak, Čolak Hasan, Tabak Muzur, Hasan Herconja, Danijal, čizmedžija, Ibrahim, mljekar, Čutahija, Vrabac, Arnaut Bećir, Vladika Salih, Kuna (Kuno-ogli), Krnjo, sin kazaza Jusufa, Tursun, Šabić, (Sabo-ogli), Memija, Hadži Tajfur, Halilbašić (Halilbasaogli), zadavljen u Travniku. Mnogi drugi pobjegoše iz vilajeta. Ovo se dogodilo u 1170. (1757). Godina 1170. (26. IX 1756 - 14. IX 1757) - Ovdje ću navesti i zabilježiti datume nekih događaja koji se zbiše u Sarajevu gradu i bosanskom ajaletu, jer kao što se kaže: Što je zapisano ostaje, a što se pamti iščezne! - U već poznatom događaju pobijeni su: Pašo Morić (Morozade), Sari-Murat i Halilbašić (Halilbasaogli). - Vojna na Crnu goru.18 - U Arabiji su opljačkane hadžije. - Hafiz Tokatlija, vaiz, redovno je sedam-osam godina, kazivao Bejdaviju19 koji završi ove godine. - U Sarajevu među djecom zavlada u jačoj mjeri bolest ospica. - U mjesecu zilhidže (17.VIII - 14. IX 1757) bila je kušanma berbera. Ovdje bilježim imena nekih mojih umrlih prijatelja iz Sarajeva, koje sam dobro poznavao a koji preseliše na drugi svijet. Njihova imena bilježim bez kronološkog reda, onako kako mi koji na um padne. Činim to da se njima preda rahmet i da meni uz zahvalnost Alahu bude podaren dug i blagoslovljen život. Jusuf-baša, abadžija tevećelija (tevekkeli), iz Mimar-Sinanove mahale. Derviš Avdija, kaderija. Štaban-čelebija, zlatar (zerger), veoma star. Tabak, brat mujezina iz Vrbanje mahale (an mehallei Ivirban). Ramadan-čelebija. bazrđan, iz Mimar-Sinanove mahale. Grabovica (Grabovi) Mehmed-aga. Aga topčija (Tobci-agasi). Topalasti Emir, tahmišdžija. Hasan-čelebija, trgovac, iz Olova (Olovi), tevećelija. Mehmed Holuk, abadžija, imam, iz Davud-čelebijine mahale. Krko, trgovac, iz Jahja-pašine mahale. Hajdar-baša, abadžija, iz Čemaluše mahale. Mandžo, iz Jahja-pašine mahale. Hadži Ibrahim Ušćuplija (Uskupli), iz Jahja-pašine mahale. Ćemerlić (Kemerlizade), kadija. Gusak, pekar, ribolovac (balik avcisi); lovio je na udicu. Šako, mesar (kasab). Šejtanić (Saytanogli), bajraktar, bičakčija. Starac Šejh Idris, kaderija. Osman-aga, aga mehtera, starac (Mehteraga Osmanaga ihtiyar). Ludi (mecnum) Haso, kovač (haddad) Mehmed-čelebija Boban, vaiz. Zuko Kablar, derviš mevlevija. Starac, mevlevijski šejh. Topalasti starac Mehmed-čelebija. Koševski imam, velike brade. Baš-aga (Basagasi). Starac Hadžić (Haciouglu), kazaski čehaja. Jaho, atar (drogerista). Malešić, atar. Ćato, bakal. Kudus (Koduz)20 , aščija. Babuškić (Babusko-ogli), mesar. Kujrak, hamal. Bjelobradi Avdibaša Kulaksuz, iz Davud-Čelebijine mahale. Ćato, arzuhaldžija. Starac Duro-abadžija. Starac hadžija, serhatlija (Serhatli), bazrđan. Starac hadži Alija Ušćuplija (Uskubli), sofija. Olovčić (Olovi), imam Jahja-pašine džamije. Muselim. Terzija. Visoki siromašni sofija, koji je propisno klanjao namaz (Ta'dili erkanile namaz kilici). Memija, berber. Mula Mahmut, učenik medrese. Hodža, telal, sofija. Siromašni Haso, abadžija. Mehmed-aga, sakupljač džizje (Harac cuzyedari). Mladi Mehmed Nalo (Nalo-ogli). Stari mujezin Kebkebirove džamije, grobar. Mula Mehmed Kaukčija (Kaukci-zade), trgovac. Starac Mešak,21 bakal. Starac Mahmut-baša, mutabdžija (Maytabci). Osman-baša, bakal. Bajraktar, iz Čejirdžik mahale. Stari kazaz, iz Ašik mahale. Starac nalčadžija. Siromašni starac Šaban kovač, iz Kadijine mahale ('an mehallei Kadi). Hadžiahmetović (Haciahmedogli); poginuo u Atarskoj čaršiji. Hadži Ali-efendija, muderis.22 Suludi Ismail-paša23 (mecnun-meczub). Suludi Jusuf-paša24 (mecnun-meczub). Hadži Ahmed Čevrljuga (Cevir-liga). Ahmušin, mujezin Ćemaluše džamije, gassal. Starac Šah Husejin Ibrahim Čakić (Čakaogli). Furda, bakal. Bjelobradi kazandžija, učio bi ihlase u Begovoj džamiji. Pepek, tabak. Bobanović (Bobanogli). dželepdžija. Čelebija Div. Berber Ibrahim-aga džabija Husrev-begova vakufa.`25 Mlakota. iz Mimar-Sinanove mahale. Hero, iz Mimar-Sinanove mahale. Starac hadži Hasan, kujundžija, iz Mimar-Sinanove mahale. Starac halač, iz Mimar-Sinanove mahale. Amidža, halvedžija, iz Mimar-Sinanove mahale. Tiro. Ćato, iz Mimar-Sinanove mahale. Bula-hanuma Mačkar, begum-divanija. Hadži Bešir, divanija (divane). Mehmed-aga Imaretlić (Imareti), nadzornik Husrev-begova vakufa. Tiro, kahvedžija. Stovro Varjamez. Hadži Avdija, bašeskija 45. džemata. Husejin-efendija, ćehaja paše Kukavice.26 Šećo Bucalović (Bucalogli). Bučuk, bojadžija. Amidža, čizmedžija (Amce). Hamalski ćehaja, tevećelija (Hammal kethoda tevekkeli) Mršavi hamal Velija. Osman-baša, telal i objavljivač molitve (Vakti salatci). Esko, mujezin. Mosto, handžija. Salih čelebija, imam, kazaz. Hrnjo, kazaz. Šanta mujezin. Tegaltić (Tegaltiogli). Starac Hujdur. Hadži Mehmed Hujdur. Mladi mujezin Careve džamije. Muštulukčija (Mustulugci). Mehmed-baša Kreševljak. Delibimanić. Gojza, gassal. Siromah derviš Varjemez. Luđak Kaso. Asik Omo, divanija (divane). Terzija. Dobrotvor (hajrsahibi) hadži Hasan.27 Hatem, pasvandžija. Kara Hasan, pasvandžija. Mula Hajrulah-efendija, kazandžija. Hamamdžija Čaršijskog hamama. Još jedan hamamdžija. Hadži Salih Cigić (Cigo-ogli). Kubat, divanija (divane). Pup-hodža u hrki. Džondžo, hafaf, starac. Mustafa-baša, kovački kalfa-baša. Lukhodžić (Lukhocaogli), koji je imao astmu. Janjičarski aga (Yenicariyan agasi).28 Velijudin hodža (Veliyudin havace).29 Njegov (Velijudinov) brat Kadri-hodža. Ludi starac Mehmed, affare. Ranar (cerrah), iz Ćemaluše. Tica, papudžija. Mustafa-baša Srmalić (Srmali-ogli), bakal. Starac Šeho, zvani Pirinač. Tutundžija Ezder, mujezin. Mladi Bakarija, prljavi serdar. Topalasti trgovac. Starac kazaz Azamet. Jakub, pekar. Kazaz, židovski kasap (Kassabi Yehudiyan). Ireiz, bakal. Mula Ahmed, sibjan-mualim. Stari majstor (usta) Džafer. Stari tabački majstor. Glasoviti kadija Muharemija (Kadi meshur Muharremi).30 Hadži Ahmed, Ablakov ortak. Hadži Alija, kovač. Hadžija Makoldžija. Burnaz-čelebija. Mladi Kadrija, trgovac, abadžija. Dugi Alemdar. kazandžija. Hadži Ibrahim Eško. Oruč, neženja (bekar), bazrđan. Kurt (Kurd) Alija, pekar. Neki od spomenutih ljudi davno su pomrli. Ovdje sam zapravo bilježio one koji su umrli do 1171 (po. 15. XI 1757) godine, ne pazeći na kronološki red. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |