Bašeskija, Mula-Mustafa


 

 

Godina 1159 - 1170 (24. I 1746 - 14. IX 1757)

 

Godina 1159.
(24. I 1746 - 12. I 1747)


- Teferič kušanme bojadžija.1
- Teferič kušanme kazandžija.



Godina 1162.
(22. XII 1748 - 10. XII 1749)


- Čizmedžije prirediše teferič kušanme u Koševu.2



Godina 1164.
(30. XI 1750 - 19. XI 1751)


- U Sarajevu je dovedena jedna žena iz unutrašnjosti koja od rođenja nije imala ruku nego je nogama prela i obavljala druge poslove. Odvedena je u Istanbul da je tamo pokažu.



Godina 1165.
(20. XI 1751 - 7. XI 1752)


- Proveden je kanal u Atarskoj čaršiji3 .



Godina 1167.
(29. X 1753 - 17. X 1754)


- U mjesecu saferu 1167. (28. XI - 26. XII 1753.) godine tri noći između akšama i jacije, u isto vrijeme uzastopno, događao se zemljotres. Nakon toga su se kroz cijelu godinu čuli svaki dan i svaku noć ispod zemlje učestali udarci, slični udarcima u bačvu ili bubanj.
- Sagrađen je sebilj na Baščaršiji4 .



Godina 1168.
(18. X 1754 - 6. X 1755)


- Umro je sultan-Mahmut5 a na prijesto zasjeo sultan Osmah-han.
- Posljednjeg dana ramazana ove godine (10. VII 1755) poslije podne viđen je Mlađak mjeseca ševala6 , pa se mnogi ljudi omrsiše smatrajući to dozvoljenim.
- Popravljena je i ukrašena Husrev-begova džamija.7



Godina 1169.
(7. X 1755 - 25. IX 1756)


- U ovoj godini pustio sam bradu.
- Izgorio je Hanikah8 .
- Pobuna u Alijinom odredu u Beogradu.



Godina 1160 - 1170.
(13. 1 1747 - 15. IX 1757)


- Godine 1160. (1747/47) došlo je, Božjom providnošću, do nereda u bosanskom ajaletu, a osobito u Sarajevu. Neobuzdani ljudi (yaramazlar) uzeli su toliko maha da nisu imali nimalo straha ni bojazni od starješina. Punih deset godina, sve do 1170. (1756/57) jaramazi su zametali kavgu među mirnim stanovništvom. Jasno je da su jedni druge bez razloga ubijali. Među ubijenim je bilo vrlo malo ljudi od rza i obraza, nego je skoro u svakom slučaju jaramaz ubio jaramaza i osvetio se. Tako se, eto, opet obistinila ona: "Ko ubije biće ubijen".

Uzrok ovih nereda bio je u početku taj što su paše počeli da vrše nasilje prema sirotinji. Zato svi stanovnici šehera, iz samilosti prema sirotinji, suprotstave se pašama. Počeli su se održavati sastanci. Narod je istakao bašeskije i ajane i počeo da ih hvali. Na kraju, međutim, kada su i jaramazi ovladali, došlo je do obrta, poubijani su jadni ajani, a jaramazi pređoše na stranu paša i ove pomagahu u svakom pogledu.

Evo popisa lica koja su izginula u ovim neredima:

Čokadar,
Avdi-baša,
Deronja (Deronaogli)9 ,
Mršo (ili Miršo),
Nakaš (Nakašogli),
Keško (Kesko-ogli),
Kevro10 ,
Kulović (Kulogli),
Zec,
Karović (Karo-ogli),
Menzilović (Menzilogli),
Smail, katib,
Baščauš,
Jusuf,
Smail, bičakčija,
Romanija,
Jedno nevino dijete,
Zatim još jedno dijete,
Leno (Lendo-oali),
Hadži Ibrahim Ušćuplija (Uskupli), čovjek od rza i obraza,
Vreto (Vreto-ogli),
Hrdo (Hrdo-oeli),
Hodža Avdi-baša, trgovac,
Fazli-baša,
Tutundžija,
Ćato, iz 97. džemata,
Pirčo Kantardžić (Kantarciogli),
Susjed Avdi-base hodže,
Drugi Deronja,
Halač,
Čahidžija,
Bravo,
Selamić (Selamiogli),
Zrino,
Juraldžić (Yularciogli),
Ćoso (Koso-ogli),
Memija (Memiogli),
Sivrikuš, berber,
Alijagić (Aliagaogli),
Kadija-efendija,
Meco, sabljar,
Hadžikadrić (Hacikadriogli),
Tuco (Tuco-ogli),
Husejin Buba (Bubaogli)11 ,
Mehmed, otlukčija,
Sluga Halilbašića (Halilbasaoglinin hidmetkari),
Salma, čokadar (Salme),
Hadžikadrinović (Hacikadrinogli), kazandžija,
pekar,
Hatimović (Hatimogli),
Mali Alija, bećar,
Hadži Mustafa,
Mahmut,
Đulabija Hasan-baša,
Belajić (Belaogli),
Nurko, abadžija,
Muzga (Muzgaogli),
Ljubić,
Korpar,
pekar,
Ostoja, kršćanin, zimija,
Mađar12 Alija,
Brat Alije Mađara,
Hadži Ahmed, trgovac,
Redžo, bojadžija,
jedan čovjek s Vratnika,
na Bjelavama neki seljak,
poturčenik,
Alt,
Mujezinović (Muezinogli),
Husejin, čizmedžija,
Fazlihodžić (Fazlihocaogli),
pekar,
Jelečković (Yelecogli), iz 52. džemata,
zimija,
Ciganin (Kibti),
Zuberović (Zuberogli),
Rizvo, iz 97. džemata,
Alibeg, kujundžija,
Hrdo,
Ćurčića (Kurkizade) ropče,
zimija,
zatim još jedan zimija,
i još jedan zimija,
Ibrahim-baša, kolukčija,
Učković (Uckaogli),
Selim-baša,
Emir Alija,
dvojica ljudi na Bakijama,
dvojica ljudi u džamiji na Vogošći,
Ahmed, mestvedžija,
Šejtanović (Šeytanogli),
Nakaš (Nakašogli),
jedan čovjek kod baždarnice (Bachanede),
jedan čovjek u blizini Mezar hamama13 ,
pastorak vodonoša Smaila,
Rakarević (Rakarogli).



U početku su baše i zabiti namjeravali da stanovnike ovoga šehera nahuškaju protiv Ali-paše14 . U tu svrhu su održali sastanke, izabrali vođu i zaključili da noću napadnu na kuće ajana. Tako je najprije straža 43. orta-kola noću došla na Hiseta da navali na kafanu i na kuće Bagdadije i Sijahije. Međutim, građani Sarajeva nisu bili time zadovoljni, jer su i srcem i dušom voljeli i hvalili ajane koji su pomagali i štitili sirotinju. Kako su građani već bili saznali o ovom napadu, sakupi ih se mnogo i iste noći napadnu na stražu 43. orta-kola i straža se razbježe. Tom prilikom je poginuo spomenuti čokadar. Punih deset godina od toga događaja nisu poštivani ni paša ni zabiti, a ni drugi, kao što su ulema, kadije, niti itko drugi. Bašeskije i ajani se počeše miješati u vilajetske stvari i poslove da bi tobož štitili narod od nasilja paša i da bi spriječili pristup mubaširima. Zato su u cijelom bosanskom ajaletu, pa i po selima, upisivali i malo i veliko u janjičare. U janjičare su upisali i neke serhadlije, pa čak i kapetane. Sakupili su mnogo novca, tobož "Yagmurlik akce", a bilo im je stalo da se dograbe imetka, pa se počeše natjecati u tome ko će više sakupiti novaca i pristalica. U te svrhe su iskorišćavali ajanske sunete, gozbe, darivanja. Zatim je svaka skupina priređivala teferiče i pokazivala svoje odrede i u tome se natjecahu. Osim toga, o bajramima bi čauši pozivali svoje pristalice i prisiljavali ih da idu u ajanske kafane, gdje bi se također sakupilo mnogo novaca. Neki kapetani nisu željeli da postanu janjičari, pa su onima koji se upisaše u janjičare počeli otimati vojnike i oduzimati im čifluke po selima. Ovi se pismima obrate bašeskijama i potuže im se, a bašeskije izjaviše da će tobož udariti na tvrđave spomenutih kapetana. Ovi bezobzirni ljudi (yaramazlar) uživali su najveći ugled u šeher Sarajevu i, ne poštujući nikakav poredak, prešli su bili svaku granicu i mjeru. Više godina nije bilo uopće straže na ulicama. Ponekad bi naizmjenično bašeskije sa svojim ljudima tobože držali stražu. Na hiljade ljudi bi se sakupljalo u kafane i ponekad bi šetali čaršijom grada praveci se da održavaju red. Natjecali su se ko će od njih imati više pristalica i time su se ponosili.

Eto tako su, po Božjoj volji, deset godina vladali jaramazi, a pošteni ljudi bijahu im potčinjeni. Konačno se u 1170. (1757) godini stanje promijeni. Naime, nekoliko trgovaca se dogovori sa zabitom Mehmed-agom i pozovu na Aginu kapiju15 Sari-Murata, te ga zatvoriše. U zatvoru aga svojom rukom ubi Sari-Murata. Kad zato saznadoše jaramazi-joldaši Sari-Murata, navale na kapiju i ubiju šestoricu trgovaca, i to: Kara hadži-Aliju, hadži-Sulejmana, Mehmed-efendiju Konjiciju, hadžiju Ćatu, Kara hadži-Hasana i hadžiju Krnježa.

To se dogodilo 13. džumadel-ahira 1170. (3. III 1757) godine. Ali, Božjom providnošću, iako početkom marta bijaše blago vrijeme, bez snijega i hladnoće i sasvim vedro, iznenada se toga dana iza ićindije pojaviše crni oblaci i te noći zapade veliki snijeg. Zato nijedan od jaramaza-ubojica ne mogaše pobjeći. Kako su svi građani bili protiv jaramaza, to se sutradan sakupi nekoliko njih i za tri-četiri dana pohvataju i u kol dovedu dvadeset i tri jaramaza-ubojice i podave ih uz gruvanje topova. Neka im je Alah milostiv!


Zadavljeni su:

Bašeskija Sari-Murat, ubijen,
Hadži Pašo Morić (Morozade)16 ,
njegov brat Ibrahim-aga Morić17 ,
Hajdar-baša,
Sarač Mumin,
Hasan Čiplak,
Čolak Hasan,
Tabak Muzur,
Hasan Herconja,
Danijal, čizmedžija,
Ibrahim, mljekar,
Čutahija,
Vrabac,
Arnaut Bećir,
Vladika Salih,
Kuna (Kuno-ogli),
Krnjo,
sin kazaza Jusufa,
Tursun,
Šabić, (Sabo-ogli),
Memija,
Hadži Tajfur,
Halilbašić (Halilbasaogli), zadavljen u Travniku.
Mnogi drugi pobjegoše iz vilajeta.

Ovo se dogodilo u 1170. (1757).



Godina 1170.
(26. IX 1756 - 14. IX 1757)


- Ovdje ću navesti i zabilježiti datume nekih događaja koji se zbiše u Sarajevu gradu i bosanskom ajaletu, jer kao što se kaže: Što je zapisano ostaje, a što se pamti iščezne!
- U već poznatom događaju pobijeni su: Pašo Morić (Morozade), Sari-Murat i Halilbašić (Halilbasaogli).
- Vojna na Crnu goru.18
- U Arabiji su opljačkane hadžije.
- Hafiz Tokatlija, vaiz, redovno je sedam-osam godina, kazivao Bejdaviju19 koji završi ove godine.
- U Sarajevu među djecom zavlada u jačoj mjeri bolest ospica.
- U mjesecu zilhidže (17.VIII - 14. IX 1757) bila je kušanma berbera. Ovdje bilježim imena nekih mojih umrlih prijatelja iz Sarajeva, koje sam dobro poznavao a koji preseliše na drugi svijet. Njihova imena bilježim bez kronološkog reda, onako kako mi koji na um padne. Činim to da se njima preda rahmet i da meni uz zahvalnost Alahu bude podaren dug i blagoslovljen život.

Jusuf-baša, abadžija tevećelija (tevekkeli), iz Mimar-Sinanove mahale.
Derviš Avdija, kaderija.
Štaban-čelebija, zlatar (zerger), veoma star.
Tabak, brat mujezina iz Vrbanje mahale (an mehallei Ivirban).
Ramadan-čelebija. bazrđan, iz Mimar-Sinanove mahale.
Grabovica (Grabovi) Mehmed-aga.
Aga topčija (Tobci-agasi).
Topalasti Emir, tahmišdžija.
Hasan-čelebija, trgovac, iz Olova (Olovi), tevećelija.
Mehmed Holuk, abadžija, imam, iz Davud-čelebijine mahale.
Krko, trgovac, iz Jahja-pašine mahale.
Hajdar-baša, abadžija, iz Čemaluše mahale.
Mandžo, iz Jahja-pašine mahale.
Hadži Ibrahim Ušćuplija (Uskupli), iz Jahja-pašine mahale.
Ćemerlić (Kemerlizade), kadija.
Gusak, pekar, ribolovac (balik avcisi); lovio je na udicu.
Šako, mesar (kasab).
Šejtanić (Saytanogli), bajraktar, bičakčija.
Starac Šejh Idris, kaderija.
Osman-aga, aga mehtera, starac (Mehteraga Osmanaga ihtiyar).
Ludi (mecnum) Haso, kovač (haddad)
Mehmed-čelebija Boban, vaiz.
Zuko Kablar, derviš mevlevija.
Starac, mevlevijski šejh.
Topalasti starac Mehmed-čelebija.
Koševski imam, velike brade.
Baš-aga (Basagasi).
Starac Hadžić (Haciouglu), kazaski čehaja.
Jaho, atar (drogerista).
Malešić, atar.
Ćato, bakal.
Kudus (Koduz)20 , aščija.
Babuškić (Babusko-ogli), mesar.
Kujrak, hamal.
Bjelobradi Avdibaša Kulaksuz, iz Davud-Čelebijine mahale.
Ćato, arzuhaldžija.
Starac Duro-abadžija.
Starac hadžija, serhatlija (Serhatli), bazrđan.
Starac hadži Alija Ušćuplija (Uskubli), sofija.
Olovčić (Olovi), imam Jahja-pašine džamije.
Muselim.
Terzija.
Visoki siromašni sofija, koji je propisno klanjao namaz (Ta'dili erkanile namaz kilici).
Memija, berber.
Mula Mahmut, učenik medrese.
Hodža, telal, sofija.
Siromašni Haso, abadžija.
Mehmed-aga, sakupljač džizje (Harac cuzyedari).
Mladi Mehmed Nalo (Nalo-ogli).
Stari mujezin Kebkebirove džamije, grobar.
Mula Mehmed Kaukčija (Kaukci-zade), trgovac.
Starac Mešak,21 bakal.
Starac Mahmut-baša, mutabdžija (Maytabci).
Osman-baša, bakal.
Bajraktar, iz Čejirdžik mahale.
Stari kazaz, iz Ašik mahale.
Starac nalčadžija.
Siromašni starac Šaban kovač, iz Kadijine mahale ('an mehallei Kadi).
Hadžiahmetović (Haciahmedogli); poginuo u Atarskoj čaršiji.
Hadži Ali-efendija, muderis.22
Suludi Ismail-paša23 (mecnun-meczub).
Suludi Jusuf-paša24 (mecnun-meczub).
Hadži Ahmed Čevrljuga (Cevir-liga).
Ahmušin, mujezin Ćemaluše džamije, gassal.
Starac Šah Husejin
Ibrahim Čakić (Čakaogli).
Furda, bakal.
Bjelobradi kazandžija, učio bi ihlase u Begovoj džamiji.
Pepek, tabak.
Bobanović (Bobanogli). dželepdžija.
Čelebija Div.
Berber Ibrahim-aga džabija Husrev-begova vakufa.`25
Mlakota. iz Mimar-Sinanove mahale.
Hero, iz Mimar-Sinanove mahale.
Starac hadži Hasan, kujundžija, iz Mimar-Sinanove mahale.
Starac halač, iz Mimar-Sinanove mahale.
Amidža, halvedžija, iz Mimar-Sinanove mahale.
Tiro.
Ćato, iz Mimar-Sinanove mahale.
Bula-hanuma Mačkar, begum-divanija.
Hadži Bešir, divanija (divane).
Mehmed-aga Imaretlić (Imareti), nadzornik Husrev-begova vakufa.
Tiro, kahvedžija.
Stovro Varjamez.
Hadži Avdija, bašeskija 45. džemata.
Husejin-efendija, ćehaja paše Kukavice.26
Šećo Bucalović (Bucalogli).
Bučuk, bojadžija.
Amidža, čizmedžija (Amce).
Hamalski ćehaja, tevećelija (Hammal kethoda tevekkeli)
Mršavi hamal Velija.
Osman-baša, telal i objavljivač molitve (Vakti salatci).
Esko, mujezin.
Mosto, handžija.
Salih čelebija, imam, kazaz.
Hrnjo, kazaz.
Šanta mujezin.
Tegaltić (Tegaltiogli).
Starac Hujdur.
Hadži Mehmed Hujdur.
Mladi mujezin Careve džamije.
Muštulukčija (Mustulugci).
Mehmed-baša Kreševljak.
Delibimanić.
Gojza, gassal.
Siromah derviš Varjemez.
Luđak Kaso.
Asik Omo, divanija (divane).
Terzija.
Dobrotvor (hajrsahibi) hadži Hasan.27
Hatem, pasvandžija.
Kara Hasan, pasvandžija.
Mula Hajrulah-efendija, kazandžija.
Hamamdžija Čaršijskog hamama.
Još jedan hamamdžija.
Hadži Salih Cigić (Cigo-ogli).
Kubat, divanija (divane).
Pup-hodža u hrki.
Džondžo, hafaf, starac.
Mustafa-baša, kovački kalfa-baša.
Lukhodžić (Lukhocaogli), koji je imao astmu.
Janjičarski aga (Yenicariyan agasi).28
Velijudin hodža (Veliyudin havace).29
Njegov (Velijudinov) brat Kadri-hodža.
Ludi starac Mehmed, affare.
Ranar (cerrah), iz Ćemaluše.
Tica, papudžija.
Mustafa-baša Srmalić (Srmali-ogli), bakal.
Starac Šeho, zvani Pirinač.
Tutundžija Ezder, mujezin.
Mladi Bakarija, prljavi serdar.
Topalasti trgovac.
Starac kazaz Azamet.
Jakub, pekar.
Kazaz, židovski kasap (Kassabi Yehudiyan).
Ireiz, bakal.
Mula Ahmed, sibjan-mualim.
Stari majstor (usta) Džafer.
Stari tabački majstor.
Glasoviti kadija Muharemija (Kadi meshur Muharremi).30
Hadži Ahmed, Ablakov ortak.
Hadži Alija, kovač.
Hadžija Makoldžija.
Burnaz-čelebija.
Mladi Kadrija, trgovac, abadžija.
Dugi Alemdar. kazandžija.
Hadži Ibrahim Eško.
Oruč, neženja (bekar), bazrđan.
Kurt (Kurd) Alija, pekar.

Neki od spomenutih ljudi davno su pomrli. Ovdje sam zapravo bilježio one koji su umrli do 1171 (po. 15. XI 1757) godine, ne pazeći na kronološki red.


  1. Kada bi šegrt kojeg esnafa izučio zanat ili bi kalfa postao majstor, i pored toga što bi položili ispit ne bi postali kalfa ni majstor sve dok ih šejh ili njegov zamjenik ne bi kušatisao, tj. dok im ne bi pripasao peštemalj-kecelju. Radi kušatisanja priredio bi se izlet, zvani teferič-kušanme, i to za veci broj šegrta i kalfi, odnosno majstora zajedno. Ovi izleti su u Sarajevu održavani na Bendbaši, Pjenkovcu, Golubnjaku, Abi-Hajatu, Soukbunaru, Pišcivodi, Kovačicima, Koševu, Sedreniku, Zmajevcu, Obhodži. a i pojedine bašče u gradu služile su u ovu svrhu. Ljetopis je zabilježio 23 ovakva teteriča-kušanme. Opširnije vidi: Hamdija Kreševljakovic. "Esnafski teferiči u Sarajevu". Kalendar "Pravda", godina 1927. str. 68-77: isti "Esnafi i obrti u starom Sarajevu". Sarajevo, 1958. str. 67-73.   nazad
  2. Na kojem mjestu na Koševu su održavani ovi teferiči nismo mogli ustanoviti.   nazad
  3. Atarska čaršija nalazila se u blizini Firuz-begova hamama, nedaleko od Baščaršijske (Havadže-Durak) džamije.   nazad
  4. Ovaj sebilj nalazio se desetak metara niže od današnjeg sebilja na Baščaršiji. Sagradio ga je hadži Mehmed-paša Kukavica koji je dva puta bio bosanski namjesnik (1751-1756. i 1757-1760. godine). Vidi H. Kreševljaković. "Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu." Sarajevo. 1939. str. 44-45. i Alija Bejtić. "Bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica i njegore zadužbine u Bosni." Prilozi Orijentalnog instituta. Sarajevo. sv. VI-VII 1958. str. 77-114.   nazad
  5. Misli na Sultana Mahmuta I. (1730-1754). Na prijestolju ga je naslijedio brat mu Osman III (1754 - 1757. godine).   nazad
  6. Početak i prestanak posta u ramazanu zasniva se na propisu Kur'ana: "Ko od vas vidi Mlađak ramazana neka posti taj mjesec". Vid. opširnije: H. Mehmed Handžić. "Ustanovljavanje mjeseci", Sarajevo, 1935. i M. Kantardžić. "O muslimanskom kalendaru." Prilozi Orijentalnog instituta. sv. III-IV. 1953. str. 306-307. 1 Up. Dr Ćiro Truhelka. "Gazi Husrev-beg, njegov život i njegovo doba." Sarajevo 1912. str. 72 i H. Kreševljaković. "Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice", Sarajevo, 1932, str. 30.   nazad
  7. Up. Dr Ćiro Truhelka. "Gazi Husrev-beg, njegov život i njegovo doba." Sarajevo 1912. str. 72 i H. Kreševljaković. "Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice", Sarajevo, 1932, str. 30.   nazad
  8. Misli na Gazi Husrev-begov hanikah, jedini hanikah u Sarajevu u ovo doba. Stradao je u požarima još i 1697, zatim 1831. i 1832. godine. Vidi H. Kreševljaković, "Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice", Sarajevo, 1932, str. 57-59.   nazad
  9. I danas u Mostaru ima porodica Deronja.   nazad
  10. Ova porodica je izumrla. Ranije je današnja Ulica Ahmeda Fetahagića nosila naziv Kevrin potok.   nazad
  11. I porodica Buba je izumrla.   nazad
  12. Mađarevići su doseljenici iz Ugarske. I danas ima u Sarajevu porodica sa ovim prezimenom.   nazad
  13. Nismo mogli ustanoviti o kojem se ovdje hamamu radi. Ne spominje ga ni H. Kreševljaković u svojoj radnji o hamamima, Sarajevo. 1952.   nazad
  14. Ovo je Hekim-oglu Ali-paša koji je 13. IV 1747. godine. tj. upravo u godini u kojoj je izbila pobuna, po treći pula došao u Bosnu za namjesnika i tada je na položaju ostao do 31. II 1748. g. On je ovog puta i bio upućen u Bosnu da energičnije postupi u ugušivanju pobune. Raspisivanjem velikih poreza kao i time što je dao pogubiti neke prvake izazvao je protiv sebe Bošnjake. Vidi: Adem Handžić, "Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paša", Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. V. 1955. str. 135-180.   nazad
  15. Agina kapija je naziv za janjičarski odžak. U Sarajevu se ovaj odžak nalazio na mjestu Katedrale prema Husrev-begovom Hamamu.   nazad
  16. Morić hadži Mehmed i njegov brat Ibrahim-aga, sinovi Mustafa-age, iz Vekil-Harčove mahale, bili su kolovođe onih nereda u Sarajevu i zbog toga su i pogubljeni. Obojica su sahranjeni u dvorištu Vekil-Harčove (Hadžijske) džamije pod Alifakovcem. Na njihovim uzglavnim nišanima su aginski turbani, što ukazuje na to da su i oni bili janjičarske age. Osim natpisa na nišanima, u dvorišnom zidu spomenule džamije od strane ulice stoji uzidana spomen-ploča o pogibiji Morića. O njihovoj pogibiji ispjevana je i jedna narodna pjesma. Napominjemo da nije tačna Skarićeva tvrdnja da su Morići sahranjeni u dvorištu Čokadži, hadži Sulejmanove džamije. O Morićima vidi: H. Kreševljaković, "Morići". Sarajevo. 1938. Š. Sejfudin Kemura. "Sarajevske džamije", 1910, str. 84-86 i M. Mujezinović, "Stari Alifakovac u Sarajevu", Naše starine VIII. 1962, str. 128.   nazad
  17. Vidi prethodnu notu   nazad
  18. U vojni na Crnu Goru godine 1756. vidi: J. N. Tomić, "Turski pohod na Crnu Goru", Glas SAN XCIII. str. 256-340: H. Hadžibegić, "Odnos Crne Gore prema Osmanskoj državi polovicom XVIII vijeka", Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenikih naroda pod turskom vladavinom III-IV (1952-53). str. 485-508.   nazad
  19. Ovdje je svakako riječ o komentaru Kur'ana od Kadi Bejdavije.   nazad
  20. I danas postoji u Sarajevu porodica Kudusa.   nazad
  21. Ljetopisac na više mjesta upotrebljava izraze, riječi, a ponekad i čitave rečenice na našem jeziku.   nazad
  22. Nema ga u popisu muderisa Gazi Husrev-begove medrese, koji je objavio H. Kreševljaković u "Spomenici Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice", a nije nam poznato u kojoj je od ostalih pet tadanjih medresa ovaj predavao.   nazad
  23. Ko je ovaj Ismail-paša nismo mogli ustanoviti.   nazad
  24. Ni o Jusuf-paši nemamo sasvim pouzdanih podataka. Kadić u svom Zborniku bilježi da se ovaj prezivao Ćuprilić. Prema predaji, on je bio muhafiz u Tibrizu, pa je ne slažući se sa turskim vlastima, bio osuđen na smrt, te je utekao i, preobučen u derviša, došao u Sarajevo, gdje se naselio u Đumišića medresi i tu ostao do smrti 1160. (1747/48) godine. Sarajevski kadija Jahja-efendić podigao mu je turbe na Alifakovcu, gdje je Jusuf-paša sahranjen. Međutim, na turbetu kao ni na nadgrobnom spomeniku Jusuf-pašinom nema natpisa. Vidi opširnije: Muhamed Enveri Kadić, "Zbornik V." str. 71. u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: Sejfudin Kemura, "Sarajevske džamije", 1910, str. 74, i M. Mujezinović, "Stari Alifakovac u Sarajevu", Naše starine VIII. 1962. str. 132.   nazad
  25. Nemu ga u popisu džabija Husrev-begova vakufa koji je objavio H. Kreševljaković. "Spomenica Husrev-Begove četiristogodišnjice". Sarajevo 1932. str. 137-141.   nazad
  26. Na jednom nišanu u groblju uz Carevu džamiju čitamo da je tu sahranjen neki Husejin-efendija. koji je umro hid. 1167. (1753/54) g., a koji bi mogao biti identičan sa Bašeskijinim Husejin-ef. ćehajom. Vidi: M. Mujezinović; "Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejlije", Naše starine IV, 1957. str. 141.   nazad
  27. Dobrotvor hadži Hasan, sin Oručov, umro je hidž. 1167. (1753/54) g. i sahranjen u dvorištu kadi Hasanove džamije na Brdu, gdje mu se i danas nalazi nadgrobni spomenik s natpisom. H. Hasan je obnovio spomenutu džamiju koja je stradala u požaru 1697. g., i sve do ovog vremena nije bila obnovljena. Uz džamiju je isti dobrotvor sagradio i česmu. Vidi: S. Kemura. "Sarajevske džamije". str. 18-19. H. Kreševljaković. "Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu". Sarajevo. 1939. str. 120-121. Oba autora su pogrešno označili kao godinu smrti ovog Hasan-efendije hidž. 1168. godinu, a na nišanu se, međutim,jasno čita h. 1167. godina.   nazad
  28. O ovom janjičarskom agi nemamo nikakvih podataka.   nazad
  29. Iz jednog natpisa na nišanu ulemanskog tipa u groblju uz Sarač Alijinu džamiju na Vrbanjuški vidimo da označava grob Velijudin-efendije, koji je umro hidž. 1157. (1744) godine. U natpisu se dalje kaže da je spomenuti umro u 48. godini života i da je zbog svoje učenosti uživao veliki ugled u narodu. H. Kreševljaković spominje da je Velijudin-ef. bio jedno vrijeme mualim Husrev-begova mekteba i imam Sarač Alijine džamije. Velijudin-ef. je otac poznatog Mehmed Razi ef. Velihodžića, o kojem naš ljetopisac također govori na više mjesta. Bašeskija spominje i Velijudinova brata Kadri-hodžu, iz čega, opet, možemo zaključiti da je porodica Velihodžića bila porodica učenih ljudi. Vid. "Mekteb-Salnama". Sarajevo. 1326. (1907-908). str. 52-53 i H. Kreševljaković. "Spomenica", str. 44 i 157.   nazad
  30. U već spomenutoj desetogodišnjoj pobuni Bošnjaka protiv turske vlasti (1747-1757). godine Muharemija je igrao vidnu ulogu, čime je stekao veliku popularnost u narodu. Kao što su Morići bili vođe bune u Sarajevu, tako je ovaj to bio izvan Sarajeva. Da je Muharemija mnogo jada zadavao tadašnjim vlastima, vidi se i po mnoštvu okružnica (berata i dr.) koje su raspisivane u svrhu da se Muharemija uhvati sa druzinom. Nekoliko ovakvih okružnica nalazimo u jednom tešanjskom sidžilu iz XVIII vijeka (Sidžil u Gazi Husrev-begovoj biblioteci). O Muharemiji vidi još: Safvet-beg Bašagić "Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1900. str. 102-103; Vladislav Skarić. "Sarajevo i njegova okolina." 1937, str. 123. i Fehim Spaho. "Pobune u Tuzli". Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu. 1933. str. 71-76.   nazad

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net