43.
|
Dokle još ću svoje misli plesti
Oko tvoga studenoga bića? Kad ćemo se već jedanput sresti U zatišju ljubavi i žića? Da u tebe takvo srce nije, Na njem vila gnijezdo bi svila; I od njega - vrelo poezije I života - davno načinila. Ali srce - tvoje srce hladno Nema smisla za pjesmu i žiće; Svrha mu je da mi biće jadno Ništi kao otrovano piće. Ja te molim, a ti kroz po oči Gledaš na me ko na svoga roba, Što u strahu pred tobom se koči - U po dana i u gluho doba. Hodi, Azra, hodi, da te nosim Kao Kama bajaderu vjernu, Da plamenu i dimu prkosim - Dokazujuć ljubav neizmjernu; Da ti šapćem tajne poezije, Koje pjesnik svom idolu zbori, Kad s' u jednu spoje duše dvije, A usnica na usnici gori. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |