Bašagić, Safvet-beg


 

 

41.

 

Moja si dušo! Ko to smije reći
Da nisu moje tvoje oči čarne?
Moja si dušo! Ko će mojoj sreći
Da u tajni živac drzovito darne?
Moja si dušo! Tvoje crne kose -
Kroz burni svijet, kroz blaženo žiće -
Ko poezija, ko božansko piće
U carstvo sreće sa sobom me nose.

Moja si dušo, - i ničija više!
Na tvoje usne niko prava nema,
Da iz njih nektar osim mene siše,
Da kroz njih ljubav u srce ti sprema;
Moja si dušo! Tvoje bijele grudi,
Ruke i lice - za me Allah stvori,
Da moje "ja" na njemu vječno gori,
Dok mlado srce od aška poludi.

Moja si dušo! I te noge male,
Koje svijetu kriju terluci od zlata,
Moje su; ta ja sam svio ideale
Oko tebe, sunce moga Harabata!
Moja si dušo! Ah, nemoj me više
Nagonit da se uz koljena pružam.
Pupoljče divni među krasnim ružam!
Mirza samo za te 'vake pjesme piše.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net