Bašagić, Safvet-beg


 

 

36.

 

Kad na tvoje usne žarki cjelov spustih,
Orkan čudna čuvstva uzvitla mi grudi,
I taj orkan onda srce mi opusti,
Pa i sad bez cilja po svijetu bludi.

Mislio sam da sam bio u tom času
Biće kome sreća pred koljena pada,
Biće koje ćuti po nutarnjem glasu
Zapovijed višu: da svijetom vlada.

Ah, koliko milja u strahu sam siso
Iz usana tvojih - Abuhajat-vrela, -
Ah, koliko milja miriso, udiso
Iz njedara tvojih, ispod grla bijela.

Sve svijetske slasti da na jedno mjesto
Sakupe mi, od svih ti bi slađa bila;
I sve svijetske časti da na jedan prijesto
Postave mi, sve bih za te dao, mila!

Mada znadem moja da ne možeš biti,
Opet moja duša samo za te diše;
Mada znadem da te i sam zakon štiti,
Kraj mene si moja - i ničija više!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net