Bašagić, Safvet-beg


 

 

27.

 

Po tvom licu mome oku
Bajna rumen šara slova;
Kako god ih ono sredi,
Čita više zapovijedi:
Da mi dadeš sto cjelova.

To je pismo tajanstveno,
Kojim samo Bog se služi,
Kada remek-djela tvori,
Da pram njima čovjek gori
Kao slavulj prema ruži.

To je pismo koje samo
Zaneseni pjesnik čita,
Kad pram svojoj dragoj stoji
Ko ukopan, jer se boji
Pogleda joj ponosita.

Tijem pismom duh prirode
Po tvom licu Mirzi piše;
Azra, dođi bliže amo,
Da se stoput cjelivamo -
Ja ne mogu čekat više!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net