24.
|
|
Mećem ruku na srdašce svoje,
Pa je dižem na čelo junačko, I to tebi, ali drugoj ne bih, Zlato moja - sunce djevojačko! Dižem ruku, premda ne bih smio Ko potomak starije ajana, Koji poklon ženama smatraju Kao jednu od najvećih mana. I klanjam se smjerno vapijući: Baci na me svoje oko milo! Jednom samo, da se pogledamo, Čini mi se lakše bi mi bilo. Ah, u tvome vilinskom pogledu Ima nešto što mi rane vida. Što po duši razgoni oblake, Što na zemlju raj sa neba skida. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |