Bašagić, Safvet-beg

Medna sati, moje Azre mati,
Hoćeš meni tvoju Azru dati?
Hoćeš dati one oči crne,
Što spavaju ko u krotke srne?
Hoćeš dati one bijele dojke,
Bijele dojke, - svilene uvojke, -
Štono strše ispod zlatna ruba
Fermenčića kao dva goluba,
Kad se spreme da kroz kafez sinu,
Da polete nebu u visinu?

Medna sati, moje Azre mati,
Hoćeš meni tvoju Azru dati?
Hoćeš dati one biser-zube,
Rujne usne što griskaju, ljube?
Hoćeš dati one crne kose,
Crne kose, što mi pamet nose?
Hoćeš dati one usne male,
Štono rude ko katmerli lale,
Štono puče ko pupoljci ruže,
Kada Mirzu poljupcima služe?

Medna sati, moje Azre mati,
Hoćeš meni tvoju Azru dati?
Kada pjevam pjesme ašiklije,
Da mi dušu sa ljubavi grije;
Da me čuva kao više biće,
Da mi sladi ogorčeno žiće.
Ako klonem, da me ona snaži,
Ako bjesnim, da me ona blaži;
Sa mnom - meni na ponos i diku, -
Da narodu bude na braniku.