Prolog
|
|
Mnogi će se začuditi,
kad pročita pjesme ove, kako može zabluditi zdravi razum - u te snove. Al nek malo dublje traži, pa će lahko uzrok naći; koga sve na svijetu draži, s pravog puta mora zaći. Šta su opće svi sistemi, što moderni pisci uče? - Tamne boje, glasi nijemi, što nas mame, pa nas muče. Mi vidimo - sve te boje, mi čujemo - sve te glase, ko produkte mašte svoje, al pojmit ih - ne, ne da se! Pod pritiskom čudnovatim hoću-neću dijete glumim, boje gledam, glase pratim, a ni jedno ne razumim. Šta se u tom tajno krije? Ja ne znadem pravo reći. Je l' opsjena poezije, il' je staza vječnoj sreći. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |