Bašagić, Safvet-beg

"Domovino, mila mati!
Ko će tebe tako zvati,
kad mi kucne zadnji čas?
Hoćeš stati,
pa plakati
i za moju dušu, mati,
isprositi rajski spas?

Evo zvone zadnji časi,
hoće duša da se gasi,
na kocki je život moj!
Je l' de, mati,
ti ćeš dati
na bašluku napisati:
ko je bio sinak tvoj?

"Posjetniče, ona raka
krije kosti od junaka,
koj' branjaše mili rod;
mlada sila,
volja čila,
vjera jaka u junaka
tjerale su njegov brod.

Očina ti amaneta
i junačkog doma sveta
na kormilu brodu stoj!
Mladom silom,
voljom čilom
ti ne kloni, napred goni,
pa ćeš biti u svom svoj!

Ponos-Bosne stara slava
vrh planina i dubrava
kô žarko će sunce sjat';
sablju takni,
ne uzmakni,
spas se budi, zora rudi,
i Bog će ti pomoć dat!""

To izreče junak mladi,
samrt svoju da zasladi
kako treba ljubit dom;
ponos vila
tu je bila
i oči mu zatvorila -
na kriocu milom svom.

***

Miruj, čedo kobne sreće,
tvoje ime propast neće,
miruj, žrtvo doma svog!
Jer krvava -
bojna slava
slavno ime poljepšava
junačkoga doma tvog.