Bašagić, Safvet-beg


 

 

Moje suze

 

Mnogome je zagonetka,
što u mene nema suza,
što se nikad ne rasplače -
obijesna moja Muza?

A ja ne znam što bih plako,
kad napretek suza ima?!
Jer je rekbi plač prirođen
svima novim pjesnicima.

Ta i meni katkad udes
u pohode tugu spremi,
i u njenoj prisutnosti
moja Muza zanijemi.

Moje suze nijesu voda,
što ih puki slučaj mami;
moje suze - to su moje
zdrave duše, dragi kami.

Samo onda proliju se
niz obraze tamno blijede,
kad se stoput kroz koprenu
čiste svijesti procijede.

Moje suze rijetko teku,
al kad teku onda prže;
moje lice, dušu peku
od magijskog ognja brže.

Ko ih ne zna cijeniti,
drzovit je - Bog mu prosti!
Jer su suze Bekri-Mirzi
prijeki mehlem u žalosti.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net