Bašagić, Safvet-beg

Kad se sedam navršilo dana,
skupila se kita odabrana -
sve po izbor plemenskih šehova
kod prvaka Benu Hašimova,
da gospodski proslave Rođenje.

Tu uz brave na ražnju pečene,
bješe svega u obilju dosta,
za fukaru i odlična gosta.

Kad je starac goste podvorio,
Abbasu je sinu govorio:
"Hajd' donesi dijete ovamo,
da svečano njemu ime damo."

Po arapskom starom običaju
ljudi djeci ime nadjevaju:
starješina uzme ga na krilo,
pa u uho triput ime milo
prišapće mu - kako će ga mati
i s vremenom cio svijet zvati.

Svi su čuli pobožnoga djeda,
kako triput ime Muhammeda,
glasom punim radosti spomenu -
i lijepo ime mu nadjenu,
kojim su ga nazvale još prije,
kod poroda džennetske hurije.

Zatim redom pristupe mu gosti,
svaki od njih kliče od radosti:
Maša Allah! Ovako stvorenje -
nije dalo naše pokoljenje.

To je dijete rijetka pojava,
koje čeka neka viša slava.
Samo da ga Bog Svemilostivi,
na čast roda Kurejša poživi!

Na to Abbas uze ga na ruke,
pa uz pjesme i svirala zvuke,
s prijateljim' odnese ga kući
i predade u zagrljaj vrući
miloj majci, da lijepo gleda,
i odgaja sina Muhammeda.