Munadžati
|
Sva priroda Tebe slavi,
Bože Milostivi! Svaki stvor se u ljubavi Tvojoj moći divi. Ti nam stvori nebo plavo i zelene gore, žarko sunce, sjajne zv'jezde i velebno more. Ti nam stvori sv'jetle dane i večeri tavne, bistra vrela, cv'jetne bašče i poljane ravne. Ti nam stvori uzor-djela: čovjeka i mrava; i među njih podijeli: dužnosti i prava. Nas si umom odlikov'o kô odlična bića, a mrave si uputio u potrebe žića. S umom si nam još darov'o zdvajanje i nadu, i rek'o nam: "Drugog nema, spas vam je u radu!" Prema Tvojoj odredbi se sve miče i kreće; tigar riče, slavulj pjeva i miriše cv'jeće. Kada u to mi gledamo, mislimo: sve znamo, al' se brzo uvjerimo da sebe varamo. Dokle god naš um doleti, daleko ne stiže, Tvoja Svemoć sve se više u nedogled diže. Oprosti nam, Bože, gr'jehe, ako zalutamo u mističnu neizvjesnost, da štogod saznamo! Pusta želja nas potiče i naprijed goni, da kô sl'jepci tumaramo po toj vasioni. Oprosti nam, Bože, gr'jehe! Pomis'o je smjela; jer se ne da dokučiti veličina djela, koje Tvoja Svemoć stvori, kamo l' Tvoje Biće, štono crvu u jabuci daje smrt i žiće! Sva priroda Tebe slavi, Bože nepojmivi! Svaki stvor se u ljubavi, Tvome Biću divi! * * * Noć je tiha, nebo plavo, kô da živim ognjem gori, nebrojeno zlatno zv'ježđe u jednome glasu zbori: Slava Tebi, Vječni Bože, Koji Svojim žićem živi, Koji Svojom moću može, da zastraši i zadivi! Bezbroj mora i rijeka, crnu zemlju što protiče sve u zlatno nebo gleda i jednijem glasom viče: Slava Tebi, Vječni Bože, Koji Svojom voljom čini, Koji Svojom moću može, da rastavi i sjedini! Bezbroj bilja i drveća, što iz crne zemlje niče, sve u zlatno nebo gleda i jednijem glasom kliče: Slava Tebi, Vječni Bože, Koji Svojim znanjem znade, Koji Svojom moću može, da sve uzme i sve dade! Bezbroj ptica milopojki, što po plavom zraku plovi, sve u zlatno nebo gleda i jednijem glasom slovi: Slava Tebi, Vječni Bože, Koji Svojim sluhom čuje, Koji Svojom moću može, da sve sruši i sve snuje! Bezbroj raznih životinja, što po crnoj zemlji gmiže, - sve u zlatno nebo gleda, sve zajedno svoj glas diže: Slava Tebi, Vječni Bože, Koji Svojim vidom zrije, Koji Svojom moću može, da sve stvori i pobije! U bezbroju svih stvorenja, što Ti vječnu slavu poju, diveći se ev' i Mirza oprema Ti pjesmu svoju: Slava Tebi, Vječni Bože, Koji Svojim glasom zbori, Koji Svojom moću može, da od ništa Svemir stvori! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |