Bašagić, Safvet-beg

Zar ne? - da sam ja ovdje najprije ugledao sunce
I sjaj bijela dana!
Pa kako ne bi mila ta gruda meni bila,
Ko mehlem ljutih rana?

Zdravo, o mila grudo, zdravo, Nevesinje moje,
Ala si divno, krasno!
Ti si čarobom svojom opilo dušu mi mladu,
Dalo mi pojenje jasno.

Da pjevam zanosne pjesme u lakom narodnom duhu
Kakono pjevati može
Miljenče veleških vila kad mu se poletne misli
S javor-guslama slože.

Zdravo, o sveta grudo, majko poleta moga,
Pjesme mi mile hrano!
U tebi ja sam siso prirodno nadahnuće
Pojenje bogodano.

U tebi ja sam gledo iskre mačeva ljutih,
I slušo čudne im glase;
U tebi ja sam gledo kako se kasape ljudi
I krvlju zemlju kvase.

U tebi ja sam slušo riku topova bojnih
Kako kunbare bruje,
Kako se ruše kuće i kako dječica pište
A viš njih kuršumi zuje.

Zdravo Nevesinje moje, zdravo o mila grudo!
Vjerno te pozdravlja dijete -
Saginjuć rusu glavu tvojim pred veličanstvom
Ljubi ti krševe svete.