Bašagić, Safvet-beg


 

 

Epilog

 

Vrijeme leti ko rijeka
I u vječnost saljeva se,
Proti smrti nema lijeka, -
Od Adama već to zna se.

Sa mladosti slasti plove;
Starost nosi teško breme,
Ono što se život zove
Veoma je kratko vrijeme.

Kad je tako žiće kratko
Mladost mora imat mana,
Da se čovjek sjeća slatko
U starosti mladih dana.

Za to Mirza 'vako živi,
Vazda pjeva, ljubi, pije,
Leti kao soko sivi
Na krilima poezije.

Leti, leti dokle mašta
Neobuzdan duh mu diže;
Vele: smjelost da je tašta
I da pada vazda niže.

To ja nisam iskusio,
Nego vazda dobro prošo,
Što sam htio to sam bio;
Gdje sam pošo tu sam došo.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net