Epilog
|
Vrijeme leti ko rijeka
I u vječnost saljeva se, Proti smrti nema lijeka, - Od Adama već to zna se. Sa mladosti slasti plove; Starost nosi teško breme, Ono što se život zove Veoma je kratko vrijeme. Kad je tako žiće kratko Mladost mora imat mana, Da se čovjek sjeća slatko U starosti mladih dana. Za to Mirza 'vako živi, Vazda pjeva, ljubi, pije, Leti kao soko sivi Na krilima poezije. Leti, leti dokle mašta Neobuzdan duh mu diže; Vele: smjelost da je tašta I da pada vazda niže. To ja nisam iskusio, Nego vazda dobro prošo, Što sam htio to sam bio; Gdje sam pošo tu sam došo. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |