12.
|
Ko u društvu veselije žena
Mračne misli rastjerat ne može, Njeg'voj bolji ne imade lijeka; Budala je - smiluj mu se Bože! Ja u društvu lijepije žena Zaboravljam na obadva svijeta: Očim letim od jedne do druge Kao leptir od cvijeta do cvijeta. Svoje misli na svakoj napijem, Svoju dušu na svakoj zagrijem, Ko na djelim natprirodne moći, U kojima sve umijeće zrijem. Od tog čara ništa slađe nema, Jer svaki čas život se ponavlja; Zdravo vile, moje razbibrige, S punom čašom Mirza vas pozdravlja! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |