42.
|
Bosna šumi kroz zelene luge,
Lahor piri kroz livade bujne, A kroz tvoje jagodice rujne Biju tuge. Što si, draga, tako zabrinuta, - Šta me gledaš plašljivo, očajno? Da ne kljuje tvoje lice bajno Sudba kruta? Da ti nije žao mene tužna, Što bolujem od ljubavnih jada? Lažna nada, jer me ništi mlada A nedužna. Ja ću tužit, dok mi smrt zatrubi, Jer je meni tugovati dato; A ti traži drugo dragče, Zlato, Da te ljubi. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |