37.
|
|
Kad mi Azra čašu dade,
Na njojzi mi oko stade, Zaigra se mlado srce, Ruka klonu, čaša pade. I razbi se. Rujno vino Žedna zemlja brzo popi. A ona mi oko vrata Nehotice ruke sklopi. Oboje smo zadrhtali U slatkome zagrljaju; I oboje sanak snili O ljubavi i o raju. A kada smo prenuli se, Pitali smo jedno drugo: Šta je bilo? Da l' je sanak Trajo kratko ili dugo? Još i sada pitamo se, A ne znamo pravo reći, Koliko smo prospavali U ljubavi i u sreći. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |