22.
|
Moja Zlato, moja dušo,
Kad poželim tvoje lice, Rečem majci: probudi me Prije zore i Danice. Rujna zora kad zarudi I otvori sjajna vrata, Ja ugledam bajne dvore Od bisera i od zlata. Tu počiva kraj prozora Vijesnica bijela danka, A ja mislim ti si, dušo, U naručju slatka sanka. I tako se moje srce U čarima tvojim topi, Dok mi opet tihi sanak Začarane oči sklopi. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |