Jesenski uzdasi
|
Sjedi djeva pod uvelom ružom,
Na ruku je naslonila glavu, Čarne oči oborila tužno U blijedu djetelinu travu. Sjedi djeva pod uvelom ružom, A misli joj po svemiru lijeću, I mlađana neprestano sniva O proljeću i šarenom cvijeću. "Kad ćeš doći, mileno proljeće, Da oživiš drveće i cvijeće, Da okitiš polja i livade, Da moj dragi po njima se šeće. Onda bih ga ja vidjela mlada Ne u hefti već svakoga dana, Tamo doli u zelenoj bašči, Kako šeće oko šadrvana. A ovako, ja ga vidjet neću Pod pendžerom ni u mjesec dana, Dođi, dođi, mileno proljeće, Dođi, dragi, željo uzdisana!" |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |