Ja i ona
|
|
Ja
Što me tako tužno gledaš, Umiljato janje moje? Ja da nebo smiluje se, Pa usreći i nas dvoje. Ona Kakvo hoćeš smilovanje, Ko će nama naklon biti? Nebo, da je do sad htjelo, Moglo nas je usrećiti. Ja Nemoj, dušo, očajati, Sve će biti što se sprema! Osim vjere u providnost Drugog lijeka nama nema. Ona Vidiš ovu krasnu ružu, Al' je nježna, al' je mila! Znadeš, Mirza, da sam i ja Ko ružica nekad bila. Ja Jesi, dušo, al' si i sad Divna kao gorska vila; E bi krasom i ljepotom I Jusufa zadivila! Ona Čini ti se, al' da znadeš Kakove me boli pate, Srce bi ti zadrhtalo Nad jadima tvoje Zlate." Ja Želio bih da te tješim, Ali kako, sam ne znadem, Vidiš i sa svojim srcem Dosta posla da imadem. Zgledasmo se. U pogledu Odgovor je jasan bio. Šta je htjela meni reći, Ja sam odmah razumio. I zadrhto kako više Zadrhtati nigda neću. Taj odgovor kao tajnu U grob hladni ponijeću. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |