Bašagić, Safvet-beg


 

 

Dok je...

 

Dok je tvoga đula - ne gledam rubina,
Dok je tvoga vrata - ne gledam jasmina.

Tvoje grudi - moja pjesma nečitana,
Tvoje lice - moja knjiga netiskana.

Moji su almasi - mali prsti tvoji;
Što je moje, niko ne smije da svoji.

Tvoja merdžan-usta više slasti daju
Nego Kevser-vrelo u božanskom raju.

Miris, što ni amber, ni mošus, ni ruža
Ne imadu, meni tvoja kosa pruža.

Gazeline oči svaku cijenu gube
Pram očima tvojim, kad pospano ljube.

I ja sâm se, Leilo, vas u milju gubim,
Što sam stvoren da te bar katkad poljubim.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net