Bekrijska idila
|
"Jedan pjesnik, kakav bio - da bio,
Predgovor
Moje srce igračka je žena; Žena, koja s njim se šalit znade, - Za nju uvijek zabave imade. Uvod Ljubav je ptica, koja gnijezdo vije U grudima pjesnika - bekrije. Ko želi da se na ljubavi blaži U Mirzinoj pjesmi neka je traži! Tamo su Leila i Azra i Zlata Urneci pravi Parnas-Harabata. Posveta Vaš je život samo niz spomena, Kojih čovjek ugodno se sjeća; Ovaj spomen neka tvoga žića Niz predugi za zrno poveća, Da si negda i u Bosni srela Bijesno ture, što se pokorava Čudnoj moći koju narav stvori U dubini tvoga oka plava. I Il je silnik, ili je nesreća - U pjesničkoj, odabranoj kasti - Pjesnik koji ljubav ne osjeća Prama ženi - pram izvoru slasti, Ili nije pjesnik ustinu. Tako Mirza mudruje i mnije, Jer kad vidi jednu lijepu Linu, U duši mu more uzavrije Vrućeg čuvstva i zanosa sveta. Žarke misli u glavu mu sinu, Pa na krilu pjesničkog poleta Na vrhunac srca mu se vinu; I tude se na vrelu ljubavi Nižu u stih ko biseri pravi. II Zar je čudo ako Mirza gledajuć posrne; Oči plave, kose crne i obrve crne? Lice-snijeg, zubi-biser, a grudi bijele I pobožnom Edhemu bi pamet zanijele. Kroz usnice i đulove kad još krv zarudi, Ko bi mogo sve to gledat', a da ne poludi? Ja ne mogu nego odmah na mjestu prevrnem U pameti - i ne pazeć kud idem - posrnem. I budalim kad me jato djevojaka kruži, A lijepa krčmarica hladnim sektom služi. Nu ipak se našlo ljudi kojim bješe krivo Što sam sinoć dva-tri časa bekrijski uživo. Ispovijed Što ko hoće - ja mu izbor dajem - Neka bira za svoga kumira! Nu nipošto ja ne obećajem Da će naći u izboru mira, Ako njemu nisu ideali Mile cure i puni bokali. Epilog Baška ljubav - baška milovanje. Mirza ljubi kad mu srce ljubi, A miluje kada ašikuje. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |