Bajezidagić, Derviš-paša

Derviš-paša Bejezidagić je rođen u Mostaru "u šestom deceniju XVI vijeka". Poginuo kod Budima 14. VII 1603.

Nakon školovanja u rodnom gradu nastavlja učenje u Istanbulu i tu dospijeva u dvorsku službu. Derviš sam "pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gdje veli: 'Kao dijete došao sam u Carigrad i stupio u Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II'. To je bilo kad je Mehmed-paša Sokolović stajao na vrhuncu moći i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske države, što mu je donekle i pošlo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš proživio nekoliko godina marljivo učeći, a naročito se bavio, kako sam veli, proučavanjem arapske i perzijske lijepe književnosti. Prilika mu se pružila da se u tom usavrši, jer mu je bio učitelj poznati Sudija kome nije bilo premca u oznavanju perzijskih klasika."

Saznajemo da je ubrzo postao "carski lični savjetnik i da se ni časa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandži-baša [ Soko srece stade na moju ruku, a moj posao postade nadzor na sokolovima... ] obavljao dužnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po duševnim vrlinama i učenosti, ravan velikim učenjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeću, premda to nije bilo u obicaju... Pečev i Četib-Čelebi spominju ga godine hidžretske 1000 (1592) kao carskog ličnog savjetnika. Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u mjesecu ševalu 1003. (1595) spominje se u jednom fermanu kao bosanski valija". U svojstvu poslan je na odbranu Budima gdje je na Kovin-adi kod Budima poginuo 1603.

Ostavio je iza sebe po jedan divan na turskom i na perzijskom jeziku. Pored toga, kako navodi Fevzi Mostarac u svom Bulbulistanu, napisao je naziru na Mesneviju Mevlana Dželaluddina Rumija u dva toma.

Napisao je vrlo uspjelu pjesmu o svom rodnom gradu i tarih posvećen Starom mostu u Mostaru, a ostavio je Mostaru i medresu, mekteb i džamiju i opremio biblioteku uz džamiju.

Pripadao je mevlevijskom tarikatu. Njegova poezija je refleksivna, iskričava - meditira o životu, sudbini, ljepoti. Derviš-paša spada među najznačajnije pjesnike osmanskog vremena u Bosni.