Arnaut, Selim


 

 

Salih Alić

 

Upoznali smo ženu koja je ispraćala more.
Latinku, s rukom koja davi ibrik, pod
hladnom granom

jedru i samu.
Jetra je gnijezdo, razrušeno i prazno,
bez tića, bez jerebica, klica i klica.

Klica

i klica.
Nekada moja kosa bješe živica.

I dan je bio davno, kada sam prerastao
Višnju koju sam krao. Sada sam ponovo
ovdje,

ne znajući od koga sam se rastao.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net