Pismo komšijinom mačku
|
Sada su februarska ferija,
I blještavi vrhunci tvoje prepredenosti Ublažuju mi dosadu. Pred sumrak, Rep ti pada, podiže se I spušta prašina koja neće Pasti na instrumente. Vrtiš se Oko nekog čudnog predmeta Na kom su prostrte moje posljednje Želje. Živim tiho, u Pećini sa hiljadu kuhinjskih pipa. Bez zlobe, bez radoznalosti. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |