Alijagić, Nedžib


 

 

Ne čudi se, Bosno

 

Ne čudi se, Bosno,
što me tebi nejma.
Tvoje ime,
u meni kuca.
Čujem, majko,
Ezane.
Snijeg je skrio
sve mezare
i zatrp'o naše
običaje...
Raselio muslimane
na sve
meridijane.
Ali nije Allahove
ugasio vatre,
U srcima zapaljene.
One griju raseljene.
I kad za to
vrijeme dođe,
iz srca će
krenut plamen
Bosni, majko,
svome pragu,
na svoj kamen.



Düsseldorf, 28. 10. 1993.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net