Spaljene knjige
|
Ništa se ne miče a voda žubori.
Sveto je svako izvorište. Ustani, operi noge, obuj cipele i iziđi u taj grad. Nađi u prašini njegove kule i počuj njegova zvonka glasila. Hram, džamiju, crkve, samostane, sahat-kule. I knjigu ćeš svoju pročitati na putu. Ona je posula naselje. Tako ćeš, peripatetiče, zaći u sve što ti je bilo blizu a ostalo nepoznato, Jer stigao nisi da sve knjige otvoriš. Tamo u jarku leže Faust i Braća Karamazovi, do njih Derviš i smrt, Starac i more, Zločin i kazna, Pikvikov klub i Hadži Murat. A dolje, niz Miljacku, polijegali su Cvjetovi zla, Dekameron i Božanstvena komedija. Niz vodu posve prirodno sad klasici teku, uzvodno trse se nadrealisti s Oskarom Davičom na čelu koji prkosno neprijatelju u brk dovikuje: "Dalje! Dalje! Dalje!" A na ulazu u porobljeni dio grada, posve u hladu, Danteov vodič pročita: "O, vi koji ulazite, ostavite svaku nadu!" Sagni se. Pomiluj nerazvrstanu travku. Možda dotakneš prah Babilonske biblioteke, a možda u Vijećnici načas budeš, i začuješ kako u Aleksandriji Kavafi stari uzvikuje: "Natrag, barbari!" Ipak, barbari ruše naš grad i posvuda su spaljene knjige. Njih sad čitaju mrtvi narodi, Ptice, vjetar i ribe. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |