Sanjivi
|
|
Mariu Sušku, pjesniku i prijatelju.
Sanjivi skladaju, sanjivi pate,
U siv se dan razmeću strpljenjem a posvuda je nakaradno sjeme, prazni papiri i nemoć kestenja. Tako uzdišu gospodari i paze na upute, bez obzira na glad i kugu, prazninu u duši. I cigle su po tlu pale od gnjeva ognjeva. Oni su pomrli, oni na putu. O njima novine sve manje pišu. Na grobljima im samo jedan cvijet osta nepojeden i star bankovni račun uz novu kamatu. Sanjivi su ranjeni gelerima, ne nose zaštitne prsluke i posve se stihovima razmeću. A kad - pogođeni zrnom snajpera iz Jevrejskog groblja u Sarajevu - padnu, nađu ih kod nakladnika ili uz grobnu arkadu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |