Alić, Džemaludin


 

 

Pogrom

 

Po J.W. von Goetheu, skromno

 

Nosili smo samo jednu luč
od grada do grada.
Na tom putu ne bje ni jedno
toplo vrelo,
niti i jedna sigurnija pokrivka.
U zoru su se čuli prvi pucnji.
Pijetli su sakrili znake. Sijed je starac
u naručje uzeo dijete
i pustio ga da pogrom prespava.
A kad se i ta jedna jedina luč
ugasi,
dijete osjeti strah
i neku čudnu zimu.
Iz sna se prenu.
Ni jedan se grad više vidio nije.
Ni jedan čovjek više nije imao lice.
"Strah me je, djede!" - reče drhteći.
"Ništa, dijete. To se samo nebo igra"
I zasja luč u grlu,
poteče riječ bosanskog jezika.
"A naš grad? Gdje je naš grad?" -
pitalo je dijete.
"On je otišao malo ispred
i kad stignemo
bit će na svom mjestu."

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net