Pogrom
|
Po J.W. von Goetheu, skromno
Nosili smo samo jednu luč
od grada do grada. Na tom putu ne bje ni jedno toplo vrelo, niti i jedna sigurnija pokrivka. U zoru su se čuli prvi pucnji. Pijetli su sakrili znake. Sijed je starac u naručje uzeo dijete i pustio ga da pogrom prespava. A kad se i ta jedna jedina luč ugasi, dijete osjeti strah i neku čudnu zimu. Iz sna se prenu. Ni jedan se grad više vidio nije. Ni jedan čovjek više nije imao lice. "Strah me je, djede!" - reče drhteći. "Ništa, dijete. To se samo nebo igra" I zasja luč u grlu, poteče riječ bosanskog jezika. "A naš grad? Gdje je naš grad?" - pitalo je dijete. "On je otišao malo ispred i kad stignemo bit će na svom mjestu." |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |