Krv su uzimali
|
Isaku Babelju, Osipu Mandeljštamu
Krv su uzimali kroz igle.
Čuli su se samo otkosi šumni. Nikom ne ostade ni vode, ozon se razbio o beton i kloparahu neka stara kola. Pazi se, dijete, sestro, jesen tenkom preko teke gazi. Oni su mržnju stavili u zjenu i nišane pijani, u ekstazi. Krv su točili iz buradi, masni su tenkovi upali u djevojačke sobe a dječjim darovahu po granatu kao desert poslije škole. Oni ne poznaju razum dok smrt im zjene zasipa. Kišu kad osjete kidišu na kisik iz svog kužnog osipa. Bolesni od mithosa, kuge pseće, ne znaju kamo da krenu, ni smrt ih neće. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |