Kad i tvoj papir plane
|
|
Ti kažeš večer je, mrak odasvud nasrće.
Ja ćutim. Ja ne znam al vidim kost u bunaru, oči u dimu i moć pjesme ispod krova kuće. Ti čuješ samo škripu vrata i psa što s lanca odlazi. Ja ne osjećam bol al vidim: mač i oganj ulaze u bunar, i dalje naša sunca gasnu. Ti misliš da si samo ti znan i da naša djeca samo tvoje pjesme uče. Ja ćutim samo bol i sram što te sutra niko dozivati neće kad i tvoj papir plane kao što su moje pjesme jučer. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |