| Nazad na stanicu Zvornika |


Uvod

Koristimo priliku da naglasimo, da je citirani dio o Zvorniku preuzet iz knjige "Zvornik", od našega mnogo štovanog sugradjanina Mehmeda Hudovica, od kojega smo dobili suglasnost za ovo naše prenošenje dijelova iz njegove knjige. Dijelovi koje citiramo su ne vezani citati od kojih smo se potrudili da napravimo jednu tecnu i citljivu cjelinu.

Sve komentare, prijedloge i priloge, saljite na autori@kitabhana.net. Posebno bi se radovali slikama Zvornika, kojima kao sto vidite oskudjevamo.

 

Malo historije, tek da se ne zaboravi....



Zvornik se prvi put spominje u historiji 1410 godine i to pod imenom Zvonik, a 1519 godine pod sadasnjim nazivom Zvornik.
Zvornicki stari grad (tvrdjava) nastao je znatno ranije, vjerovatno u drugoj polovini XIII ili na pocetku XIV stoljeca. Pocetkom XV stoljeca ispod zvornicke tvrdjave (van zidina Starog grada) formiralo se i podgradje Podvoznik (danasnji Zvornik) koji je najveci uspon u srednjem vijeku (u predturskom periodu) imao u prvoj polovini XV stoljeca.
 
U Zvorniku i Visokom su se u prvoj polovini XV stoljeca razvile najjace dubrovacke naseobine (kolonije) na podrucju srednjovjekovne Bosne. Usporedo sa privrednim razvojem, Zvornik dobija sve odlike naprednog gradskog naselja koje se ogleda u uredjenju gradske uprave, spoljnem izgledu grada i u svim drugim oblicima svakodnevnog zivota. Zato nije slucajno sto su docnije Turci od njega napravili svoj administrativni centar, odnosno sandzak.
 
Osvajanjem Despotovine (1459.) isti turski komandanti nastavili su operacije i s lijeve strane Drine, u Bosni. Tako su zvornicko i srebrenicko podrucje, kao i Usora, potpali pod tursku vlast, najvjerovatnije, pocetkom 1460 godine i bice u sastavu Turske carevine vise od cetiri stoljeca (1460-1878). U osvojenim krajevima Turci su formirali vece administrativno-politicke jedinice koje su se zvale sandzaci.
 
Na teritoriji nekadasnje bosanske drzave nakon njenog osvajanja formirali su tri sandzaka: bosanski (1463), hercegovacki (1470) i zvornicki (1480). Od osnivanja zvornickog sandzaka pa sve do 1851 godine Zvornik ce biti sjediste ovoga sandzaka od kada prelazi u Tuzlu, ali ce se i dalje zvati zvornicki sandzak.
Zvornickom sandzaku pripadala je cijela sjeveroistocna Bosna (prostor izmedju Drine, Save i Bosne), a jednom svojom polovinom protezao se i na zapadnu Srbiju (Macva, donje i srednje Podrinje). Zvornicki sandzak je bio administrativno podijeljen na kadiluke kao sire i nahije kao uze administrativne jedinice. U 16. stoljecu imao je 8 kadiluka (srebrenicki, brvnicki, zvornicki, sabacki, krupanjski, tuzlanski i bijeljinski) i 31 nahiju od kojih se 21 nalazila na bosanskoj, a 10 na srbijanskoj strani.
Radi cuvanja granica od neprijatelja i puteva od hajduka i razbojnika, Turci su osnivali kapetanije. U cijelom bosanskom alajetu (pasaluku) bilo ih je 1829 godine 39, od kojih tri u zvornickom sandzaku: Zvornik, Tuzla i Gradacac.
 
Godine 1878 tursku vlast je zamjenila austrougarska. U to vrijeme je Zvornik kotarsko (sresko) srediste sa razvijenim zanatstvom i trgovinom. U Zvorniku je Austrija imala jak garnizon koji je 1910 godine imao 651 vojnika i oficira. Za vrijeme austrougarske u Zvorniku su osnovana kulturno-prosvjetna drustva "Prosvjeta", "Gajret" i "Napredak".

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) Zvornik je srediste sreza, koji se prostirao u granicama gotovo neizmijenjenim iz vremena austrougarske okupacije. Od 1929 godine je pripadao Drinskoj banovini sa sredistem u Sarajevu, a stalno se nalazio u sastavu okruga tuzlanskog i imao je deset opstina.
 
U toku II svjetskog rata (1941-1945) Zvornik je bio u sastavu tzv. Nezavisne Drzave Hrvatske. Odmah po formiranju kvislinske vlasti on postaje kotarsko (sresko) mjesto i sjediste ustaskog logora, administrativno ukljucen u Veliku zupu Usora i Soli, cije je sjediste bilo u Tuzli.

Panorama Zvornika
Panorama Zvornika.....Slikano s Kule Grada
 

Po zavrsetku II svjetskog rata Zvornik je bio u sastavu prvo Federativne Narodne Republike Jugaslavije, a zatim Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije. Proglasavanjem drzavnosti Republike Bosne i Hercegovine i otpocinjanjem agresije Socijalisticke Republike Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu, otpocinje teror i genocid nad Bosnjackim i drugim ne srpskim stanovnistvom Zvornika i cijeloga Podrinja. Direktna posljedica toga je iseljavanje i etnicko ciscenje te samoproglasenje tzv. Republike Srpske, vjestacke i nelegitimne paradrzavne tvorevine koja je u Daytonskom sporazumu na neki nacin legalizovana kao takva, sto je opet ublazeno formulacijom da se radi o dijelu suverene i samostalne Republike Bosne i Hercegovine.
Tako da Zvornik danas, tom novom i neshvatljivom administrativno-politickom podjelom, pripada Republici Srpskoj i usprkos tome se nalazi u Republici Bosni i Hercegovini, jedinoj republici na svijetu koja u svome sastavu kao administrativno-pravnu cjelinu ima jos jednu republiku.

O ovom najnovijem u nizu genocida nad Bosnjacima Podrinja citajte na drugim stranama ove nase sehare uspomena i dragosti, jer bi ovaj historijski pregled o Zvorniku, u suprotnom postao preopsiran1.
 
 

1 Ovaj tekst je preuzet iz knjige "Zvornik" od našega cijenjenog sugradjanina Mehmeda Hudovica, za što imamo autorovu suglasnost

| Nazad na stanicu Zvornika |


EMail:
autori@kitabhana.net