Zmaj od Bosne
|
Sa Gradačca, b’jele kule Zmaja od Bosne,
sokolovi zakliktali kajde žalosne. Umrla je vjerna ljuba Husein-begova jer izgubi gospodara srca svojega. Osedl’o je vranca svoga Husein-kapetan, odjezdio Romaniji pod’jelit’ mejdan. Na čardaku vjerna ljuba, Allah-illallah, klanjala je, plakala je, haber čekala. Pod pendžere glasnik stiže srca žalosnog: “Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog!” Od sevdaha i žalosti, kraj pendžera svog, prepuče joj bolno srce, neće za drugog. Sa džamije Husejnije uči mujezin, sa čardaka i bedema plaču sokoli. Do Stambola odjekuju kajde žalosne, pusta osta b’jela kula Zmaja od Bosne. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |