Kiša bi pala, pasti ne može (II)
|
Sunce bi sjalo, sjati ne može,
kiša bi pala, pasti ne može, ni jedno neće od teška jada: Ibrahim-bega svezana vode, svezana vode, da ga objese. Ibrahim-beg se natrag obzire: "Ima l' ikoga od roda moga?" Za njim iđaše bratac Alija. "Alija brate, pazi mi djecu, pazi mi moju, baš k'o i svoju: Kad svoju djecu u mejtef dadneš, Alija brate, podaj i moju! Kad svojoj djeci srežeš haljine, Alija brate, sreži i mojoj. Svojoj crvene, a mojoj mrke, nek se poznaju da su sirote!" |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |